Nikolina Todorović
NEVINO DJETINJSTVO
Prvo ubistvo
S prvim proljetnim zracima sunca
mazila bih mekane trave
i pržila lupom mrave.
Kasnije bih plakala.
Naravno.
Drugo ubistvo
Jadni povrijeđeni golub
ne zna šta ga čeka
mačka crna ga vreba,
sprema se da ga udavi s leđa.
Pogađam ga jabukom greškom
u najboljoj namjeri,
da ga upozorim na opasnost.
Golub je odavno već pokojni
ali ne brinite, prošao je mali obred
sahranjivanja.
Treće ubistvo
Mala moja kornjačice
crvenouha pomikalice
oprosti mi.
Nisam znala da hiberniraš
pa te u suzama greškom zakopah
u crvenoj kariranoj kutijici mog vrta.
Četvrto ubistvo
U šumi.
U miru.
U pjesmi prirode
dok hodah
nešto iskoči pred mene
a ja refleksno
kopljem presjekoh
glavu od tijela.
Bolje ja njega
nego on mene.
(Poskok)
Peto ubistvo
Sa žabama sam voljela pričati
pa tako jednog dana odlučih
svoju drugaricu žabu povesti kući.
U staklenu flašu malu je ugurah
i više je nikad živu ne ugledah.
Deda je morao sjekirom
vaditi.
