Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

18. Februara 2014.
 

Omer Ć. Ibrahimagić: Porodična srebrnina

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:
Omer Ć. Ibrahimagić

Omer Ć. Ibrahimagić

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je publicirao pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima i listovima: Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija i Motrišta.

Publicirao je knjige: Boje Sunca (proza, 2000.); Ćilibar i perle (poezija, 2007. i 2008.); Obične riječi (poezija, 2012.) i Vaša priča, naša knjiga (proza, 2012.).

Koautor je prve zbirke poezije ljekara – liječnika u Bosni i Hercegovini «Šest bijelih mantila». Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.-2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto tone Venecija (Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana)» (Zagreb, 2012.). Član je Društva pisaca Tuzle.

Nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).

Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Docent je Univerziteta u Tuzli i doktor medicinskih znanosti. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.

 

PORODIČNA SREBRNINA

 

Novo se zelenilo, svakog ljeta,

raskrili po srebreničkoj srebrnini.

Zazvone imena onih kojih nema,

filigranski se otkrivajući znanim i neznanim.

Njihova neživa ljepota je, ma kakva bila,

uznositija od ružnoće života živih.

 

Oni su avangarda,

izabrani.

Stigli su tamo

gdje nam je svima zapisan dolazak.

Smrt su posijana u tlu.

 

Dragocjenosti su davno rastureni skeleti.

A izlomljeno srebro se lahko prodaje,

u bescijenje,

pod koprenom noći.

Prenosi se i vješto sakriva,

lahko mu se zatire trag.

I ne zna se čiji je posao teži:

onih bez sna i bez obraza što ga godinama pomno sakrivaju,

ili onih neposustalih koji ga traže u iskonskom strahu da bi ga mogli pronaći?

 

Kiša, koju nebo odveć obzirno spušta,

ulazi u đerdane od kostiju,

razbacane pa pažljivo sakupljane.

Vlaga proizvodi patinu.

.

Propupavaju cvjetovi bola,

na tlu,

otežalom od smrti,

otvrdnulom od koračaja hodočasnika.

 

Suze nesretnih,

koji svejedno poriču nestanak onih oko čijih se humki okupljaju,

nevidljivim magnetima privučene,

nestaju u zemlji.

 

Ona je armirana tijelima nevinih te stoga ne propada.

Tako ne možemo spoznati ni dubinu sopstvenog propadanja.

 

Spuštamo glave,

a glave od srebra stoje ponosito, čiste i uspravne.

Iako smo braća i sestre,

stid koji doživljavamo ne ostaje unutar porodice

već se širi daleko, sve dokle sežu granice obzira.

 

Naše napaćene duše ga prepoznavaju, otvarajući mu se,

dok krinovi od srme odzvanjaju na vjetru koji iznova opominje.

 

Uz sjećanje na  srebrenički genocid, osamnaest godina poslije, 2013.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Zvijezdo na jastuku (La stella sul cuscino)

Said Šteta   ZVIJEZDO NA JASTUKU   Kako si lijepa na mome jastuku zvijezdo što plavom nebu neumorno bježiš pa odozgo gledaš mene dolje mala Svu noć sam  eto milovao ruku od zlatnog praha, ma da se naježiš ča...
by Redakcija
0

 
 

Dvije pjesme Dženane Uščuplić Zukić

Dženana Uščuplić Zukić   Zemlja   Zemlju nam niko ne može oteti. Zemlja je naša šta god da iznikne, srebro ili požutjelo klasje.   Crvenom i plodnom punimo naše utrobe, pod zeleno pruće mrvimo naše kosti....
by Redakcija
0

 
 

Edib Šaljić pjesmom čestitao 20. novembar – Dan Sandžaka

Edib Šaljić  . SANDŽAČKA DOVA . Dok mjesec obasjava brda gola, budan izlazim u susret zori, jutros je rano duša moja, čula zemlju kako zbori. . Zaustavih dah da zemlju čujem bolje, i zaista čuh riječi tople i meke, al...
by Redakcija
0

 

 

Jelene Kovačev: Živa sam

Jelena Kovačev     ŽIVA SAM   Živa sam I još uvijek hoću da maštam Osjetim miris vode I miris neba Ja ne znam šta je mržnja I dalje bestidno praštam Stidnim lažima Sloboda mi kao vazduh treba U meni se ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Poezija Deana Plazonića

Dean Plazonić   ZABORAV . Prošetati ću se jutrom Korak po korak Ulicom našeg sjećanja Između perivoja Čežnje i prkosa Potražiti ću tebe Na raskrižju svitanja Što dijeli ravnodušnost od zaborava Stajati ću sam...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona