Mehmet Akif Ersoj
HIMNA NEZAVISNOSTI
Ne strahuj! Sjaj crvenog bajraka što se po sumraku vihori, neće se ugasiti;
Sve dok se posljednje ognjište, što se dimi nad mojom domovinom, ne ugasi.
Taj bajrak je zvijezda moga naroda, mora sjati;
I on će, uvijek, samo meni i mom narodu pripadati.
.
Ne mršti lice svoje, preklinjem te, o neumoljivi polumjeseče!
Čemu ova gordost, ova srdžba? Nasmješi se jednom narodu mome junačkome.
Ako ćeš tako, krv našu prolivenu nećemo ti halaliti;
Nezavisnost je pravo naroda koji se klanja Pravednome!
.
Još od ezela ja slobodno živim, i ne dam se.
Koji će me to luđak u lance okovati? Čudim se!
Ja sam poput poplave bučne, brane ću progutati, oslobodit ću se;
Smrvit ću planine, korita me ne mogu obuzdati, prelit ću se!
.
Ako je obzorja sa zapada prekrio zid štitova čeličnih,
Ja imam neprobojne granice poput mojih prsa imanom ispunjenih.
Ti si moćan, ne strahuj! Kako bi ovakav iman suzbiti moglo,
Čudovište koje ti “civilizacijom” nazivaš, a ono od starosti jednozubo ostalo.
.
Prijatelju (vojniče)! Ne daj nitkovima u domovinu moju, nikako!
Neka stane ovaj besramni pohod, štitom učini svoje tijelo.
Osvanut će, znaj, dani što ti ih obeća Gospodar Istine;
Ko zna, možda već sutra, a možda i ranije.
.
Na mjesta kojima hodaš, ne gledaj kao na zemlju običnu, stani!
Razmisli o hiljadama šehida koji pod njom leže, bez ćefina ukopani.
Ti si sin šehida, ne žalosti pretke svoje, sramota je!
Ne daj ovu džennetsku domovinu, da i sve na svijetu bude tvoje.
.
Zar za ovu džennetsku domovinu dušu svoju ne dati?
Stisneš li zemlju, šehidi i krv njihova će prošikljati.
I moju dušu, i dušu moje voljene, i sve moje neka uzme Svemoćni,
Neka me samo na ovom svijetu bez domovine ne ostavi.
.
Duša moja, Bože, samo jedno traži od tebe;
Da ćafirska ruka, prsa moje džamije ne dotakne!
I ovi ezani što o našem dinu trebaju svjedočiti,
Nad mojom domovinom, morali bi se vječno prolamati!
.
Tada će mezar moj, ako ga bude, hiljadu puta ushićeno na sedždu ti pasti.
A kada iz svake moje rane, Bože, krvave suze poteku i presuše,
Iz zemlje ka nebu, kao isceljena duša, moje će se šehidsko tijelo uzdići,
Možda će, tada, iz radosti, moja glava do prijestolja Gospodara doseći!
.
Vihori se i ti kao rane zore, hej slavni polumjeseče!
Nek’ ti je halal sva krv što od nas poteče.
Mome narodu, a i tebi, više nema nestanka,
Sloboda je pravo mome bajraku slobodarskome,
Nezavisnost je pravo naroda koji se klanja Pravednome!
Prevod i prepjev: Sejfidin Haruni
Sejfidin Haruni rođen je 8. februara 1985. godine u Gori (selo Kruševo) na krajnjem jugu Kosova. Osnovnu školu je završio u rodnom kraju. Poslije rata na Kosovu, 2000. god., svoje dalje školovanje nastavlja u Turskoj, čime umnogome definiše svoj dalji životni put. Srednju školu i Teološki fakultet u Bursi završio je kao student generacije. Postdiploske studije nastavlja na odsjeku Arapskog jezika i Književnosti. Zahvaljujući uspjesima u toku školovanja te odličnom poznavanju turskog i arapskog jezika, od 2014. godine počinje raditi kao profesor Arapskog jezika na istom fakultetu.
Pokazujući afinitet prema umjetnosti i poeziji, još od malih nogu bavi se pisanjem pjesama, ilahija i kasida. Njegove ilahije na bosanskom jeziku (‘Ilahija majci i ocu’, ‘Dođi i pokaj se’ i dr.) osvojile su mnoga srca šire javnosti. Haruni se, između ostalog, amaterski bavi i projekcijom i interpretacijom dokumentarnih filmova. ‘Od Gore do Čanakkalea’ i ‘Sažeta biografija Alije Izetbegovića’ su neki od njih.
