Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

22. Juna 2020.

Poezija Adelise Omerović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Adelisa Omerović, rođena 1995. u Gradačcu (Bosna i Hercegovina). Nakon srednjeg obrazovanja u Općoj gimnaziji, upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, te u julu 2018. godine postala Bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije na istom. Komunikativna, umije da sluša i da motiviše druge. Altruizam, želja za pomaganjem i velika ljubav prema djeci jesu ono što je u radu i životu pokreće i inspiriše. Još u osnovnoj školi pokazala veliko interesovanje i ljubav prema pisanju i čitanju. Bila član sekcija ovakvog karaktera. Prije godinu dana odlučila da svojim radovima učestvujem na književnim konkursima, do tada je pisala samo za sebe. Prvo učešće je bilo na književnom konkursu Javne biblioteke Lukavac u martu prošle godine. Njena pjesma je bila jedna od nagrađenih i zauzela je 3. mjesto. Drugo učešće, kada je Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” ove godine objavilo književni konkurs, na kojem je njena priča ušla u uži izbor za osvajanje književne nagrade. Inspiraciju za pisanje nalazi u svemu oko nje: u radu sa djecom, u prirodi, u običnim ljudima koji su malim koracima hodali u životu i ostvarili svoje ciljeve, u herojima iz ulice, u voljenim ljudima. Svakodnevno svjedoči malim, a velikim čudima i svoje impresije o njima rado prenosi na papir.

 

HEROJI IZ ULICE

.

Miriše soba na cimet i med,

slatko diše, malo, krhko biće,

dolazak njegov otopi led,

zora nade nad gradom sviće.

Gledaju ga oči ranjive žene,

čije lice život nikada ne mazi,

ali za čudo, ona ne vene

sve hrabrije, jače prepreke gazi.

Sanjive oči posmatraju njene

i kao da imaju posebnu moć,

tjeraju bolne prošlosti sjene

dok nebom curi još jedna noć.

Čuje se samo šapat jedne žene

biću ti vodilja na putu tvom

otjerat ću, sine, sve tamne sjene,

u srcu mome, tu je tvoj dom.

I pamti vrijeme priču njenu

istinski heroji prkose tami,

oluja možda i slomi ženu

ali ništa ne može mami.

.

PRIČE IZ DUŠE

.

Za nešto srcem moraš da se daš

Ja samo tako mogu, razumijem

I nemoj mlako i nemoj onako

Jer tako kroz život ne umijem.

Kad moraš, plači- evo ti rame,

Kad se smiješ, smiji se glasno

U moru bezličnih ispod maski

Nek mi tvoje lice bude jasno.

Kad želiš ti cijeli svijet okreni

Donesi sunca gdje je kiše palo

Kad nećeš, nemoj ni za ovoliko,

Kad hoćeš, otmi, ako ti je stalo.

Pandorina kutija, šta i da jesam,

Otvori, možda te u inat straši,

Ali ja te molim, ja te ne mogu

Ako se života u životu plašiš.

I nemoj stalno okretati glavu

Nešto eto mora i da te se tiče

Ožiljci na duši zaista su lijepi

Pričaju najljepše životne priče.

.

SRETNA ŽENA

.

Kada sam tvog života smisao,

kada bi mi drugi pjesmu napisao,

kada sam vaspitač ili samo tetka,

kada sve porušim pa krenem ispočetka.

Kada jutarnju kafu sama pijem,

kada se tebi glasno nasmijem,

kada čistim stan i plešem kao luda,

kada moje stvari po podu su svuda.

Vesela djevojčica čuči u meni

i šapuće tiho ovoj zreloj ženi:

“Od svake spoznaje, jedna je veća

ženi najljepše stoji sreća”.

.

OBEĆANJE SEBI

.

Jutros je stari učitelj Neko

ljutito plavom dječaku reko

“Isti si, isti kao tvoj babo

i on je tako bezveze škrabo!”.

Jutros su ručice nježne, meke

sasvim tiho, bez imalo jeke

sramno pokrile oči tužne,

čuo se smijeh na riječi ružne.

Jutros su Veliki tako mali

u onu dječiju šaku bi stali,

al’ obeća sebi naše plavo dijete

“Dobri se ljudi uspjehom svete”.

.

BRODOVI BEZ SIDRA

.

Stari je brod godine duge

plovio, plovio morem nemira,

stari se brodovi skrasiti neće

sve dok je mora i svemira.

Vidio on je ljepote svijeta

ali i tuge ostrva pustih,

sunce ga pržilo, kvasile kiše

iz teških, sivih oblaka gustih.

A jedna luka, tamo daleko

njegovo sklonište uvijek je bila

kada joj dođe ko voljenoj ženi

svojom tišinom ona bi ga svila.

Čarobne im noći, al’ jutro svane

i luka otvara plavetne oči

pred njima isti prizor znani

njen stari brod mora poći.

Što da se ljuti, poznaje mu dušu

nek talasi nose riječi što sude,

baš kao stare brodove što plove

teško je voljeti i neke ljude.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Zbirka poezija Vasilja Stusa na crnogorskom jeziku

VASILJ STUS ŽIVOT PJESNIKA KOJI JE DAO SEBE ZA UKRAJINU   Piše: Božidar Proročić književnik i publicista   Povodom dana državnosti Ukrajine koji se obilježava svake godine 24. avgusta u izdanju Crnogorskog kul...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Deana Plazonića

Dean Plazonić   ZABORAV . Prošetati ću se jutrom Korak po korak Ulicom našeg sjećanja Između perivoja Čežnje i prkosa Potražiti ću tebe Na raskrižju svitanja Što dijeli ravnodušnost od zaborava Stajati ću sam...
by Redakcija
0

 
 

Dženis Šaćirović: Naučnik, život s naukom i od nauke

NAUČNIK, ŽIVOT S NAUKOM I OD NAUKE   Ozbiljno bavljenje naukom, pojašnjenja radi, zahtjeva potpunu predanost i rijetke su druge obaveze, pa i one fundamentalne životne koje nauka trpi sa sobom. Oni koji misle suprotno,...
by Redakcija
0

 

 

Objavljen „Tamaritski Divan“ Federika Garsije Lorke

Objavljen „Tamaritski Divan“ Federika Garsije Lorke     Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi“ objavilo je zbirku poezije „Tamaritski Divan“, španskog pesnika Federika Garsije Lorke. N...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Faiz Softić: Osvrt na knjigu poezije u rukopisu Mustafe Balje „Otok od živog srebra“

ZABAVLJANJE RIJEKA U TOKU   Naslov ovog osvrta na knjigu poezije u rukopisu Mustafe Baljea, poznatog bošnjačkog publiciste i pjesnika sa Kosova „Otok od živog srebra“ je i stih a i lajtmotiv ovog rukopisa koji nam s...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona