Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

22. Juna 2020.

Poezija Adelise Omerović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Adelisa Omerović, rođena 1995. u Gradačcu (Bosna i Hercegovina). Nakon srednjeg obrazovanja u Općoj gimnaziji, upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, te u julu 2018. godine postala Bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije na istom. Komunikativna, umije da sluša i da motiviše druge. Altruizam, želja za pomaganjem i velika ljubav prema djeci jesu ono što je u radu i životu pokreće i inspiriše. Još u osnovnoj školi pokazala veliko interesovanje i ljubav prema pisanju i čitanju. Bila član sekcija ovakvog karaktera. Prije godinu dana odlučila da svojim radovima učestvujem na književnim konkursima, do tada je pisala samo za sebe. Prvo učešće je bilo na književnom konkursu Javne biblioteke Lukavac u martu prošle godine. Njena pjesma je bila jedna od nagrađenih i zauzela je 3. mjesto. Drugo učešće, kada je Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” ove godine objavilo književni konkurs, na kojem je njena priča ušla u uži izbor za osvajanje književne nagrade. Inspiraciju za pisanje nalazi u svemu oko nje: u radu sa djecom, u prirodi, u običnim ljudima koji su malim koracima hodali u životu i ostvarili svoje ciljeve, u herojima iz ulice, u voljenim ljudima. Svakodnevno svjedoči malim, a velikim čudima i svoje impresije o njima rado prenosi na papir.

 

HEROJI IZ ULICE

.

Miriše soba na cimet i med,

slatko diše, malo, krhko biće,

dolazak njegov otopi led,

zora nade nad gradom sviće.

Gledaju ga oči ranjive žene,

čije lice život nikada ne mazi,

ali za čudo, ona ne vene

sve hrabrije, jače prepreke gazi.

Sanjive oči posmatraju njene

i kao da imaju posebnu moć,

tjeraju bolne prošlosti sjene

dok nebom curi još jedna noć.

Čuje se samo šapat jedne žene

biću ti vodilja na putu tvom

otjerat ću, sine, sve tamne sjene,

u srcu mome, tu je tvoj dom.

I pamti vrijeme priču njenu

istinski heroji prkose tami,

oluja možda i slomi ženu

ali ništa ne može mami.

.

PRIČE IZ DUŠE

.

Za nešto srcem moraš da se daš

Ja samo tako mogu, razumijem

I nemoj mlako i nemoj onako

Jer tako kroz život ne umijem.

Kad moraš, plači- evo ti rame,

Kad se smiješ, smiji se glasno

U moru bezličnih ispod maski

Nek mi tvoje lice bude jasno.

Kad želiš ti cijeli svijet okreni

Donesi sunca gdje je kiše palo

Kad nećeš, nemoj ni za ovoliko,

Kad hoćeš, otmi, ako ti je stalo.

Pandorina kutija, šta i da jesam,

Otvori, možda te u inat straši,

Ali ja te molim, ja te ne mogu

Ako se života u životu plašiš.

I nemoj stalno okretati glavu

Nešto eto mora i da te se tiče

Ožiljci na duši zaista su lijepi

Pričaju najljepše životne priče.

.

SRETNA ŽENA

.

Kada sam tvog života smisao,

kada bi mi drugi pjesmu napisao,

kada sam vaspitač ili samo tetka,

kada sve porušim pa krenem ispočetka.

Kada jutarnju kafu sama pijem,

kada se tebi glasno nasmijem,

kada čistim stan i plešem kao luda,

kada moje stvari po podu su svuda.

Vesela djevojčica čuči u meni

i šapuće tiho ovoj zreloj ženi:

“Od svake spoznaje, jedna je veća

ženi najljepše stoji sreća”.

.

OBEĆANJE SEBI

.

Jutros je stari učitelj Neko

ljutito plavom dječaku reko

“Isti si, isti kao tvoj babo

i on je tako bezveze škrabo!”.

Jutros su ručice nježne, meke

sasvim tiho, bez imalo jeke

sramno pokrile oči tužne,

čuo se smijeh na riječi ružne.

Jutros su Veliki tako mali

u onu dječiju šaku bi stali,

al’ obeća sebi naše plavo dijete

“Dobri se ljudi uspjehom svete”.

.

BRODOVI BEZ SIDRA

.

Stari je brod godine duge

plovio, plovio morem nemira,

stari se brodovi skrasiti neće

sve dok je mora i svemira.

Vidio on je ljepote svijeta

ali i tuge ostrva pustih,

sunce ga pržilo, kvasile kiše

iz teških, sivih oblaka gustih.

A jedna luka, tamo daleko

njegovo sklonište uvijek je bila

kada joj dođe ko voljenoj ženi

svojom tišinom ona bi ga svila.

Čarobne im noći, al’ jutro svane

i luka otvara plavetne oči

pred njima isti prizor znani

njen stari brod mora poći.

Što da se ljuti, poznaje mu dušu

nek talasi nose riječi što sude,

baš kao stare brodove što plove

teško je voljeti i neke ljude.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Dr Asad Kalač: Pravilna ishrana i i fizička aktivnost su saveznici u prvenciji bolesti srca

Recite nam ukratko o sebi, školovanju opisu posla i sa kojim problemima se susrećete u radu a koji bi mogli da se prevaziđu kroz drugačiju organizaciju rada? Moje ime je Asad Kalač, specijalista Interne medicine u Domu zdr...
by Redakcija
0

 
 

Dragiša Eraković: Posađena priča

Драгиша Ераковић   ПОСАЂЕНА ПРИЧА   Нико не памти када је почело, а све је почело одавно. И траје генерацијама. Све најгоре ...
by Redakcija
0

 
 

Gordan K. Čampar: Braho Adrović – pjesnik vidljivih stihova

Gordan K. Čampar: BRAHO ADROVIĆ – PJESNIK VIDLJIVIH STIHOVA Braho, novinar u vječitoj potrazi za suštinom, temama koje su nesvakidašnje a tu blizu nas samo ih je potrebno uzjoguniti, pjesnik vidljivih riječi, bez mn...
by Redakcija
0

 

 

Sa promocije knjiga Hajrudina Lula Mekića ”Bijela kula” i ”Akovski šehidi”

Na promociji dvije knjige “Bijela kula” i ”Akovski šehidi” autora Hajrudina Lula Mekića održanoj 18. avgusta 2021. u velikoj sali Centra za kulturu u Bijelom Polju, govorila je književnica Šefka Beg...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,ZEJNA” SULEJMANA-BEĆE KUJEVIĆA

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,ZEJNA” SULEJMANA-BEĆE KUJEVIĆA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   Kada dragi prijatelj objavi knjigu onda to predstavlja posebno zadovoljstvo. Sulejman-Beća Kujević direkt...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange