Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

3. Jula 2017.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Adnan Sijarić

 

 

.  .  .

.

Rekla je: „napiši ljubavnu priču!
Zašto svu tamu svijeta u svoje čudne riječi sasipaš?
Pusti ratove!… Lijepo pišeš – ali o ružnim stvarima.“
Ja se branih, govoreći da tako mora biti
– ZABORAV se ovdje piše velikim slovima…
Ljudi brzo, tužno brzo zaboravljaju.
„Znam“ – skoro se naljutila. – „Ali u ovim zlim danima
željni smo ljubavi, a ne stradanja kojima si zaluđen…“
Ćutao sam. Već sljedećeg jutra krenuh pisati
ljubavnu priču… I bila je ljubavna, nekoliko poglavlja,
a onda se strast uzjogunila, uzevši pero pod svoje,
porađajući istinu i stradanja.
„Baš ne umiješ pisati o ljubavi…“ – rekla je tiho, kao da sudi,
bacivši ljutito moj rukopis na pod; odlazeći bez pozdrava…
Opet sam ćutao, i prestao pisati…
Deset godina!

.

.  .  .

 

Opet smo se sreli, slučajno ili – ko zna?

Bio sam kamen, a ti ista, puna života.

S prvim dodirom dlanova prepoznah

toplinu vremena kog nemarno sagorismo

one noći kad sam otišao, kad ništa nisam znao.

 

Tražio sam te, neprestano,

nebrojena zgarišta prevrtao,

mrak pio iz utroba davno zaboravljenih sanjara,

i posrtao kad god bih te prepoznao u bilo čemu.

 

Godine su vrištale u meni

dok sam trapavo koračao šarenilom smisla.

Ljudi su čudne pjesme pjevali

– svi su ih slavili, ne znajući šta donose sobom.

 

A meni je trebao samo tren ispunjen tobom,

pa da zaškripim starim ulicama.

 

Opet smo se sreli, i to je dobro.

Skinuću okove s polumrtvih tišina,

i tobom obojiti sve što mi nedostaje.

.

.  .  .

 

Lako je umrlo vrijeme, zagrljaj proljeća.

Po suhoj, nemirnoj nadi

migolji grcav plač slabih duša.

Smrt ne bi bila tako teška da nije tog plača.

U gomili uzaludnih promišljanja

iščezao je sjaj kolebljive vjere.

Vrište trave, i rijeke…

I dobro je biti gluh! I slijep!

Sva osjećanja trepere lukavštinjom

i koristoljubljem… Šta se to zbiva?!

Samo Ona, živa,

toliko živa da ne osjeća blizinu raspeća,

s dvije krhke srne u očima i crvenim

saonicama u srcu,

nikada neće umrijeti u meni!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Poezija Irene Kovačević

Irena Kovačević rođena je 1998. u Sarajevu. Tokom školovanja je uvijek pokazivala zainteresiranost za pisanu riječ i bila je član literarnih i dramskih sekcija, u kojima je ostvarivala mnoge rezultate. Spona između vanjs...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Aleksandre Đorđević

Aleksandra Đorđević     SAN . Usnila sam čudan san, draži od sunca, lepši od pesme. O, sanjala sam, a bio je dan (himere oživljavaju kad je čovek sam) da sve daleko opet je blizu… A ti, majko, na krilima...
by Redakcija
0

 
 

Stipendije za mlade književne kritičare/ke, kolumniste/ice, novinare/ke i studente/ice

POZIV ZA STIPENDIJU ZA MLADE KNJIŽEVNE KRITIČARE/KE, KOLUMNISTE/ICE, NOVINARE/KE I STUDENTE/ICE Izdavačka kuća Buybook će za Šesti internacionalni festival književnosti Bookstan, koji se ove godine održava u periodu od ...
by Redakcija
0

 

 

Gordan K. Čampar: Zuvdija Hodžić, rizničar prokletijskog vilajeta

Gordan K. Čampar ZUVDIJA HODŽIĆ, RIZNIČAR PROKLETIJSKOG VILAJETA   Pjesnik, romansijer, vičan pripovijedanju, nadaren slikar, humanista, antifašista, iako već poodavno bivši  džudista, sa mnogo sportskog duha u s...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Studija o Bosancima u Austriji „Österreichische BosnierInnen“

Bosansko Akademsko Društvo u Austriji ulazi u sljedeću fazu priprema za podnošenje zahtjeva za priznanje BOSANSKE nacionalne manjine u Austriji. Nakon prošlogodišnje informativne kampanje pri kojoj je veliki broj Bosanaca...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange