Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

20. Maja 2016.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija

Adnan Sijarić, rođen 1969. godine u Brčkom (Koraj), Bosna i Hercegovina. Piše poeziju i prozu. Objavio romane “Tišine korajske” (2014) i “Korajski raj” 2016. godine. Poeziju do sada nije objavljivao.

 

 

 

 

 

I

.

Opet sam prošao tim malim putem pokraj stare škole.

Kapale su lijeno riječi teže od olova i otvarale krugove nekih

besmislenih sretanja.

I ponovo su psi uplašeni ljudskim koracima lajali tamu

izbezumljenih sudbina,

obilježeni zanavijek u sjaju bijesa gorčinom proteklih godina.

Već dugo se nisam toliko smijao toj modroj prašini uzaludnih

pobjeda,

i sad ne marim za davnašnje snove izgrižene jadom

prijateljstava,

za meleme koje mi svi nude, sada – kada sam se sam rodio.

Pokraj džamije se nisam zaustavljao.

Tu, u debeloj hladovini stogodišnjeg kestena,

uvijek me pronalazila pjesma o djevojci zelenih očiju.

A ja sam te bitke jedva preživio.

Nešto me vuklo u park, u veliku baštu sjećanja,

u nepregledno more sretnih djetinjstava,

u jedino svjetlo tog mraka kojim nas bez stida pokrivaju.

Sjednem i živim tu tišinu koju sve manje ljudi razumije,

gledam u lipu, u nebrojeno puta sječeno stablo,

i oduševljavam se koliko je svake godine sve ljepša, sve

stasitija…

.

II

 

Sretoh kod pruge kojom vozovi već godinama ne klepeću

djevojku nalik tebi, umivenu blagim vjetrom s juga.

Krila je tek raširila, i tu je, znam, samo da bi otišla.

Tako trajemo.

– Da li još pišeš? – pita me. Ćutim! Stišćem još više tišinu.

– Pišem – rekoh, a glas me skoro izdade.

Gleda u moje oči žalosno, pa izmisli smiješak.

– A kome pišeš, kad nikome stalo nije? – I ode niz mahalu, vesela.

Grcam pasjom mukom i bolesna osjećanja krijepim umorenom nadom.

Ne zna da znam sve ono što je prećutala. Suton malaksava! Nešto teče,

sporo, jedva čujno. To se dovlači noć puna suza.

Treba mi piće! I pjesma ljubavna!

Prate me sokakom golobrade zvijezde i mjesec u kratkim pantalonama.

Plačem. Boli me sreća, plaše me žene studene od jalovih kiša…

Taj put ispred mene, i cvijeće na njemu.

 

III

 

U dimu te tražih, unakažen s malo pića!

Na čelo zalijepljen novac neobično brzo

nađe mi mjesto u toj gomili ljudi.

 

I počeh da psujem, tek da bih prijatelje stekao,

a onda glave da siječem da bih s njima ostao.

 

Neko me pitao za tebe!

Zaledio sam ga olujama probuđene tuge.

Sudbine u otrcanim odijelima

glasno su se svađale zbog gluposti

– čija je noć najduža.

 

Curio sam satima umoran niz te slabosti

kroz rukave dosade, u čašu spoznaje.

Nađoh te u njoj.

I bijah sretan što sam tu, na dnu!

 

IV

 

Stigoh u tvoju tamu,

u memljivu sobu punu tragova nemoći

tvoje naravi.

Sjedoh na zgužvane pjesme

i poljubih komadić svjetlosti koji si ostavio

da me boli,

sve ove godine, sve ove nemire.

Za tobom su se riječi uvijek svađale,

i nikom nije bilo važno to malo hljeba na

tvome stolu…

A sad te svi slave!

.

 V

.

Sam sam, na raskršću.

Srebrom isprskane staze

pocrnile sirotim naprezanjima uma.

Jame se porađaju poslije svakog susreta.

Daljine se stisle od uha do uha,

a suze peru mulj svega što sčinih.

 

Da zaboravim najlakše bi bilo.

U malo tuge da sakrijem usne od bronze,

dane pune stida.

 


Itaknuta slika: Kp



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Denis Kožljan: Baklava

Denis Kožljan   BAKLAVE završiše mjesec Ramazana, post u ustima, molitva u srcu, čiste namjere, oslobodiše se čovjek krutosti duše, komad kruha i čaša vode učiniše čudo, dalo se izdržat kao i godinama, vjekovi...
by Redakcija
0

 
 

Kenan Sarač: Zašto plačeš hadžinice

Kenan Sarač   ZAŠTO PLAČEŠ HADŽINICE?   Zašto plačeš hadžinice? Za čim tvoja duša vehne? Za čim tvoje srce čezne? . Zašto stojiš sama pored Ćehotine zagledana u daljine? Gledaš Carevu džamiju i Gornj...
by Redakcija
0

 
 

Dušica Jovičić: Neću da ti otvorim vrata

*** Neću da ti otvorim vrata iako zvoniš već treći put ruke su mi se pretvorile u krošnje i mogu da zagrlim ceo svet želim da zagrlim ceo svet nas univerzum stalno kažnjava neću da otvorim vrata nisi mi potreban a i ose...
by Redakcija
0

 

 

Braho Adrović: Presuda (Najbolja pjesma za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”)

Braho Adrović PRESUDA Zapamtiće zemlja,vazduh, voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudi I kamen će progovorit’ jasno Neki novi...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Poezija Emine Marukić

Emina Marukić     VULKAN . Šuti ugašeni vulkanu od prašine Jer skučeni su ti vidici u svemirske daljine Niko tvoje emocije ne zna i ne sluti i zato samo šuti, šuti Ne ti ne mozeš izazvati svet, gazeći u minsk...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona