Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

14. Maja 2013.

Poezija Ande Jotanović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

 

MamaAnda Jotanović, rođena 15. travnja 1957. godine u familiji Mitrović u Tesliću u Bosni i Hercegovini.

Završila je samo osmogodišnju školu. Godine 1974. se udaje i preseljava živjeti u Rijeku. Radila u “Istravinu” kao djelatnica u punionici alkoholnih i bezalkoholnih pića.
2009. godine objavljuje prvu knjigu “Samorazvoj i iluzija”. 2012. godine objavljuje drugu knjigu “Samorazvoj i snovi”. U pripremi su joj još dvije knjige, ”Samorazvoj i vizije” i ”Sam svoj kreator”.
2011. godine u osmom mjesecu, iznenada počinje pisati poeziju. Do sada je napisala preko 100 pjesama, uglavnom, pozitivnog sadržaja vezanog za samorazvoj pozitivne misli i riječi.
Umirovljenica je, udata je i majka dvoje odrasle djece.

 

MOJA BAKA

.

Moju baku, majku moga oca

voljela sam od sveg djetinjeg srca.

Ta starica mila

vrijedna je i dobra bila.

U mojoj dječijoj ludosti

ostavila mi je mnogo mudrosti.

Vidim je u duši kako ruke o kecelju briše

i glasnije govori: djeco tiše!

Ponekad smo je slušali

dok smo njene uštipke kušali

gledajući kome će ih dati više,

dok ona spokojno uzdiše,

dajući nam koliko god naša glad traje

i dok na tanjuru ništa ne ostaje.

Dok moj pogled njenu milinu prosi

vidim je kako kocku šećera nosi,

ili orah, jabuku i šljivu,

u svom sjećanju vidim je živu.

Zapamtila sam za sva vremena

kako je lijepa dobrota njena.

Najljepša mi je njena kuhinja

mnogobrojnih mudrih vrlina.

Ovako pamtim svoju baku

uvijek veselu i jaku

svojim naraštajima ću je

u duhu prenijeti.

 

VOĆNJAK

.

Gledam voćnjak oko kuće,
a on mi šapuće
ljepotom i bjelinom cvijeta
dok moje oko šeta
nježnost i misao me neobična slijedi
kakvi su koje voćke izgledi,
za rod od procvjetalih grana
koji u mislima vidim sa svih strana.
Ja miline li, za moje oči
kada me ništa ne koči
u uživanju pogleda
kako jednostavnost ljepote izgleda.
Kako su ova stabla bjelinom rodna
koliko li su samo zgodna,
dok se raskošno predstavljaju
i samo milinu ostavljaju
u mojoj nadahnutoj duši
dok se iz dimnjaka kuće puši
lagana bjelina dima
koliko li sklada ima
u voćnjaku oko mene
dok teku godišnjih doba promjene.
Zamišljam svake voćke urod
dok traje njihov preporod
od spavanja u buđenje
u meni se stvara čuđenje
veličanstvenosti pogleda
koji postaje cjelovitost izgleda
svakog pojedinog cvijeta
dok moje gledanje po njemu šeta.
Prisjećam se prošlogodišnjeg uroda
i kako je bila zgoda
birati plodove sočne
toliko, okusom moćne.
Dok još osjećam slast njihovu
stabla vrše svoju obnovu.
Gledam voćke velike i male
o, kada bi samo znale
koliko ljubavi u meni bude
kako svojim postojanjem nadahnjuju ljude?
Pogled mi se zaustavi
da  posađenu od nekoliko dana voćku proslavi.
U čudu gledam taj mali prutić
a na njemu pokoji cvjetić,
Bože mili, gledam u tišini
dok se divim, viđenoj milini
je li moguće
da plod daje ovako maleno pruće?
Suza mi se u oku pojavi
hoće i ona pogledom da slavi,
ljepotu voćnjaka
i bistri dim iz kućnog dimnjaka.

 

SRETAN TI ROĐENDAN KĆERI

.

Sretan ti rođendan
kćeri moja mila.
Ovog prekrasnog datuma
8 ožujka, ti si se rodila.
Došla si mi kao poklon
od samoga Boga
i tako te prihvaćam
cijelog života svoga.
Svojim postojanjem
me nadahnjuješ,
uvijek vesela, radosna
šarmantno se smiješ.
Igraš se života
kao nestašno dijete
sve igre sudbine
prihvaćaš kao svete.
I mene si svetosti naučila,
znala si razlučiti ispravno
još dok si mala bila.
U svojoj igri i radosti
naučila si me vrlini, oprosti…
Sad kad si odrasla žena
i u svom domu živiš
životu kao igrački
iznova se diviš.
Živi i dalje sretno
drago moje dijete
optimistično i okretno
budi cvjetić ove planete.
Tvoje ime Nevena
tako ti kaže
s tvojim načinom života
u cijelosti se slaže.
Kao sunce zlatno
širiš zrake svoje,
a one te veselo prate
kao da samo zbog tebe postoje.
Sretna sam majka, uvijek bila
što svoje postojanje samnom dijeliš
i da sam samo tebe odgojila,
svoju sam životnu
svrhu ispunila.
Hvala ti kćeri mila
što si mi život
svojim postojanjem osmislila.

 

KOMUNIKACIJA U MEĐUODNOSIMA

.

Rado bih s tobom, iskreno komunicirala
Kad bi ti na ispravan način prići znala.
Pričala bih ti o nadi, vjeri i ljubavi svojoj
Nadajući se kojoj vrlini tvojoj.

Hoćeš li me poslušati, ako ti kažem da te volim.
Svom unutarnjem porivu ne mogu da odolim,
On me stalno tjera da ti kažem,
Da se s tobom u cjelosti slažem.

A ja se bojim tvoga odgovora
Zato nemam s tobom razgovora.
Molim se u sebi, da ti meni priđeš
I da nigdje od mene nikad ne otiđeš.

Budi tu uz mene, pričaj mi o sebi
Da te moje srce izgubilo ne bi.
Volim te! Kako da ti kažem?
A da ti ne pomisliš da te samo, lažem.

Možeš li vjerovati da te itko voli
Dok tvoje biće bez ljubavi ne oboli.
Kada je bolesno onda postoji nada
Netko će se o meni brinuti bar tada.

Ne želim više zbog komunikacije bolesna biti.
Želim odmah sada ozdraviti.
Želim svima reći iz duše iskreno
Ovo moje stanje zdravlja nije privremeno.

Zdrava sam za vjeke vjekova
Uvijek ću to ponavljati iznova, iznova…
Dok me svi ljudi u komunikaciji ne čuju
I mojim riječima konačno povjeruju.

 

HARMONIJA

.

Harmonija u meni dugo vlada
to je osjećaj predivnog sklada,
neka bonaca savršenog mira
kada me ništa ni malo ne dira.
Sve je na mjestu svome
milina vlada u srcu mome,
u umu tišina samo,
nema pomaka ni tu ni tamo,
kao kad gledam svitanje zore,
ili sunčevim zrakama okupano more,
dok sunce na horizontu zalazi
a noć mirno, tiho dolazi.
Kao zadnja svjesnost prije sna
koja svoj put ne pozna
tiho tone u spokoje mirne
samo me nježno tu i tamo dodirne.
Kao lahor leptirovih krila
harmonija mi se predstavila
bez zvuka, mirisa, okusa i dodira,
samo bude i ništa ne bira.
Mila je i lijepa kao dugine boje
što u igri svjetla posle kiše postoje
dok sunce svoje zrake veselo spušta
ona osjećajem postojanje dopušta
najljepšeg ljudskog bivanja
i budnog, svjesnog uživanja.

 

 Istaknuta slika: izvor http://www.besplatne-slike.net



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Mersiha Džafić: Isprati me

Mersiha Džafić   Isprati me   Isprati me Po nestanku ezana, nebu usta vezana. Kome li bašluci smorni Sklope krila Duž oteđalenog leakrila?   Isprati me Užitkom r’ječi zasebne Brokate stižu spaljene....
by Redakcija
 

 
 

Poezija Sanje Atanasovske

Сања Атанасовска   Твоје небо, мој папир . Твоје небо је мој папир, тамо горе пише неко други, за похвале без награде, за лов...
by Redakcija
 

 
 

Dvije pjesme Svete Cakića

Sveta Cakić     KAD  SE  JESEN  ZAJESENI . Kad se jesen zajeseni i na zemlji padne lišće zlatno, noć se smiri, dan se zarumeni, ode leto nekud nepovratno. Kad se jesen zajeseni u sokaku mome, i miris se krupnih...
by Redakcija
 

 

 

Marija Juračić: Nisi samo trava

Marija Juračić     NISI SAMO TRAVA   (Posvećeno Dobriši Cesariću)   Nisi samo zemlja, nisi samo trava ti si pjesma duše i stih koji spava ti si moje ljeto i dugačka zima nalazim te živa u naručju ri...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jadranke Bjedov

Jadranka Bjedov     SILA SE BOŽJA U SLABOSTI PROJAVLJUJE . Slabosti Deo si sastava Mog Krv koja kola Pod mekotom Obličja okruglog Udišem te kao Nemoć Izdišem kao Vazduh U kome je Sile Božje Moć . BLAGOSLOVENA T...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

One Comment


  1. Hvala na odabranim pjesmama…



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona