Bisera Suljić-Boškailo
Žena i knjiga
Žena je sjedila ispod drveta
držala je knjigu i pero u krilu
i sanjala o ljubavi, slobodi i istini
čula je ona žamor ljudi u blizini
i vidjela ih kako čekuju DAR da uhvate
kao bačeni cvjetni buket nevjeste
pokazivali su oni tada k njoj
što sa njima ne čeka smiješno im bi
koja još luda sada nad knjigom bdi
ali ubrzo zanijemiše kad ugledaše
odozgo sa neba pa kao u rebra
pade na nju ta sveta stvar – Božji dar!
po pjesnikinji se prosu ljubav
prosvijetliše stranice knjige
šapat joj iz duše nebu poletje:
Bože, samo Tebi zahvala!
Bože, samo Ti mi zaštita!
Bože, samo Milost Tvoja!
Una i ljubav
Sedefasta rijeka
Prostranstvom titra
Raznosi ona glas
S onog vilajeta:
„Heeeeej!
Čovječe!
Zastani!
Vidi!
Sjeti se!…“
U toj ljepoti
U tom Božjem davanju
Ja se tebe sjetim
Ja te tada sretnem
Ja te tada osjetim…
Nasmiješim se
Sebi…
Nasmješim se
Tebi…
I uzdahnem tada…
Prohujalom valu
Mahnem rukom…
Zahvalim se Milostivom
Na Njegovom daru
I u tom snenom žaru
Ja nastavim put
U ljubavi sretna
U ljubavi sjetna…
Barski ljetopis
zatekoh u ljeto 2012.
Bar u znoju
bogomolje dvije gradahu
i treća je, rekoše mi, pri kraju
pitah se, kao putnik, ko će
u tim polukružnim odajama
i u tim modernim kutijastim
i u tim trećim što ne vidjeh
veličati i slaviti Jednoga
nikada više božjih kuća
a manje vjere u čovjeka!
čuh u vrućem podnevnom dahu
o starice, majko, ti drvo života
mudrice, maslino, ljepoto ljepota
mnogo li si saznala
u svom dugom vijeku!
nikada više božjih kuća
a manje ljubavi u čovjeku!
čuh u vihoru na morskom talasu
ali da li će se u njima skrivati
čovjek od zla tuđega il` svoga
ili će u njima spirati bol
za urađenim il` ne urađenim
djelom il` nedjelom
svojim il` tuđim?
nikada više božjih kuća
a manje božjega straha
čuh u noći zvijezda
.
***
Bar
topla bara
ko okean velika
milovaše me
i ja se utapah
u plavetnilu
i koračah po dvoru
Nikole kralja
onog što naredi
da svaki mladoženja
prije nego se oženi
stabala nekoliko
zasaditi mora
baš kao da je išao
prije stotine godina
za mojom žudnjom
da prirodi život vratimo
Ja i moj povratak
Vrati se reče pitomi glas
Kako zvijezdo u oku
Kako kad začarani sudbinom
Moramo breme daljina nositi
A da li je lakše zvijezdo u oku
Podnositi srca blizinu
Dok su nam tijela daleko
Ili je lakše zvijezdo u oku
Podnositi tijela blizinu
Dok su nam srca daleko
