Boris Milošević
I NAPUŠTENIMA TREBA LJUBAV
I napuštenim treba ljubav dati,
treba im uputiti toplu riječ i nikada ih ne napuštati.
Oni zbog svoje samoće imaju srca velika,
Ali se ne treba srcem igrati, jer ono kada umre, ono je poput pepala.
I napuštenim treba vjerovati,
I njima i svima ne smije se lagati.
Oni sve što imaju je samoća i tuga,
zamislite sopstveni život bez ijednog druga!
Zašto su ih svi napustili, meni jasno nije!
Žalim napuštene, jer život ih ne mazi, već ih bije!
Zašto svako veče suze da im lica kvase?!
Zašto, pitam se ja! Zašto onda na ovaj surovi svijet da pate dolaze?!
I napuštenim treba ljubav dati,
a još više pažnje im poklanjati.
Treba im nadoknaditi svu ljubav za kojom nekada žudiše.
Treba se radovati ono trena kada njihova srcad ružne stvari zaboraviše.
JEDNO ŽENSKO, MRTVO TIJELO
Sada, njeno mrtvo je tijelo.
Sada, putuje na onaj svijet gdje je sve bijelo.
Sada, njene usne i njeno tijelo je hladno,
a ja zadržavam suze u sebi osjećajući se tužno i jadno.
Gledam je sada tako mrtvu, tako hladnu,
zatim, prilazim posmrtnom kovčegu, ljubeći je u glavu.
Dodirujem joj usne koje sada ćute,
gledam joj u oči koje sada samo žmure.
Zašto si mrtva?! Zašto više nisi moja?!
Zašto si me napustil, jedina moja?
Moj život bez tebe sada nema smisla,
nekada kraljica proljeća, a sada kraljica snijega.
Zašto da ti se klanjaju nad glavom ljudi stariji od tebe?!
Umjesto da ih zračiš svojom ljepotom,
ti sada ležiš mrtva u tom posmrtnom kovčegu,
Ne oprostivši se od mene!
MRTVA DRAGA
Ponoć je. Sam sam. Mislim na tebe po ko zna koji put,
Prisjećam se tvojih poljubaca i dodira,
I srce mi tužno igra kao usred vjetra
na brezi sam i ogoljen prut.
Srce igra. Pokušava biti veselo.
Neka ga. Neka se raduje. Neka tuče ritmom veselim i neka te odmah zaboravi.
Neka zaboravi tvoju kosu, tvoje usne, tvoje oči.
Neka te, neka zaboravi bar ove noći.
Neka misli da si živa i da me voliš još.
Neka misli da sam te ostavio jer sam prema tebi bio loš.
Neka ne shvati da sada živiš na onom svijetu,
neka te ne pamti hladnu i mrtvu, već kao nekada veselu i lijepu.
Bojim se, a srce mi lupa sve jače i jače.
Ono, kao da želi da mu kažem istinu i onda da se isplače.
Ono lupa sve jače, a ja ćutim i ne želim mu reći to,
ne želim mu reći da si mrtva i da je za mene sve gotovo!
O, BAŠ JE LIJEP OSJEĆAJ ZNATI DA TE ŽENA VOLI
Lijep je osjećaj znati da te žena voli,
A još ljepši kada osjećaš da i ti nju voliš.
Kad je ljubav obostrana, tu nestaju sve boli,
O, baš je lijep osjećaj kad te žena voli.
Divno je kad te gleda,a oči joj od ljubavi čak i u mraku sjaje,
A još divnije kada shvatimo da je čuvamo, kao što ptica čuva svoje izleglo jaje.
Kada ljubav ženi poklanjamo, ustvari joj poklanjamo sebe,
Od nje očekujemo da nam srce mazi,a ne da ga grebe.
I, kao što znate, žena ima opasnije kandže od mačke,
Jer ona kada srce jednom ogrebe, ono ostane zauvijek da plače.
Treba žene voljeti, ali se i treba čuvati od njih,
Jer kada žena za srce ujede, na njemu ostane zauvijek urezan ožiljak tih.
Volite žene. Ali, neka ipak one više vole vas.
Ne dopustite im da vas prevare, i da na kraju patite i vaše srce uvene.
Zato ih volite samo umjereno,
a one neka budu te koje svim srcem vole vas!
Istaknuta slika: Foto: Selma Kopić, Tuzla, Bosna i Hercegovina
