Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

12. Novembra 2013.
 

Poezija Esme Muratović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Esma Muratović (rođ. Lukač), rođena 3. februara 1961. godine u Rožajama. Studirala Historiju, a prvu historiografsku porodičnu knjigu izdala 2002. godine u Sarajevu “Neraskidiva veza bratstva Lukač”.

U ranom djetinjstvu pokazivala afinitete za pisanje dobre poezije, jako rano je primijetio i ohrabrio na dalji rad književnik Jevrem Brković. Napisala je pet knjiga poezije. Do sada objavljene knjige: Neraskidiva veza bratstva Lukač, Slika u suncu, Višegradska apokalipsa, Od rođenja pa do groba, Dječji snovi, Korijenje ne umire.
U rodnom gradu Rožajama živjela do 1981. godine sa roditeljima Jusufom i Razom, četiri sestre i dva brata, a poslije majčine smrti i sa maćehom Mejrom. Višečlana porodica je oplemenjivala Esminu ambiciju da postane vrsni spisatelj poezije, proze i kako smo napomenuli najvažnije što je jeste ambicija za sastavljanje nečeg što se davno rastavilo nemilim dogođajima – kroz ratove na trusnim područjima Balkana.  Kao jedina žena koja je napisala knjigu o svom bratstvu više puta je dobijala pohvale ljudi i institucija koji znaju šta znači znati: Ko si? Šta si? Odakle si! U šarenolikoj lepezi bratstva važi kao omiljena sestra svim Lukačima širom svijeta.
Živi u Sarajevu sa mužem Zumberom Muratovićem, takođe poznatim piscem. Majka je četvoro djece.
.
.
U ROŽAJSKOM MEZARLUKU
.
Ako vas neko pita
koliko imam roditelja Ja
uvijek recite dva,
a ako bi mene neko pitao
ja znam šta sam imala:
Imala sam majku, oca i maćehu.
Majka Raza me je rodila
18 godina golija
svojim mlijekom dvije godine hranila
i jako, jako mlada
pod zemljom otišla.
Imala sam oca Jusufa
ponos u mojim snovima
ostade, snaga u našim domovima
i danas mi pred očima sja.
Imala sam maćehu
koja nas svo sedmoro jako voljela
majku nam oponašala,
i nije samo to vala!
Kada je umrla
sa minare rožajske džamije
poslije salavata
rečenica se začula:

“Umrla je Mejra majka
(uz zatišje)
Bajramova i Hajranova”.
Svi su znali da je ona bila maćeha
svi su znali ali nisu priznali
jer ona je sve to zaslužila.
Ovdje u ovom mezarluku
svi na okupu
nisu pod zakupom
niti privremeno
ovdje se njihove duše
Elhamu svoje djece vesele.
.
IMAM JEDAN GADAN PRIMJER
.
Kako snahe braću zavadiše
kad se slutnja u stvarnost pretvara,
kada nema gazda svoju petlju
onda miši sofrom poskakuju
poskakuju i jos kolo vode,
gadnog li vam primjera i zgode.
Lele im ga majci u kaburu
još da joj se izvući iz zemlje
pa da vidi šta joj snahe rade
kako ciče kao ljute zmije
i bratskom se nesrećom jos slade.
Glavnu riječ svaka želi imat
a ne znaju da se to ne smije
braći treba čuvat harmoniju
slogu gajit kao sestra bratu
ne upadat u bratske živote
ne cijepati jedno srce, dušu,
ne plakati na tuđem mezaru,
ne prevrćat mrtvu majku staru,
ne životu reći doviđenja,
crne žene šta li vam se sprema,
nigdje mira na zemlji vam nema.
Gadan primjer, gadno ponašanje
nikom svijetlet neće dok ne svane
pa ni njima proklete im staze
što po bratskim srcima još gaze.
.
KAD DOĐEŠ U MOJ GRAD
.
Kad dođeš u moj grad
onamo će te čekati dobrodošlica,
pisat će na tabli Welcome,
hoće dabome,
jer tako se ne govori svakome.
Kad dođeš u moj grad
ponesi koju kačmorku
krčag vode sa studenca
i zaoštrenu olovku
da ti diktiram želje.
Kad dođeš tu u prvo naselje
operi noge na izvoru
popij vode po izboru
i pravo u grad.
Kad dođeš do sahat kule
postoje četiri strane
one sve vode do mene
bez mahane.
Kad odhodaš desno Koloradom
sokakom  života moga
vidjet ćeš mene pod mapom
brda Bandžovoga!
Kada se odmoriš malo
čeka te sofra sa ručkom
ugodan, prolazan dan,
okružen dragim ljudima
a tu još nije kraj…!
DA LIČIM NA SVOJU NANU
.
Kažu da ličim na moju nanu,
Hanu Hadrovaču,
Nanu vrijednicu,
prvu krojačicu u Bihoru.
Moja nana je krojila miltane,
čaršafe i zarove za žene,
čakšire i džamadane za mladoženje.
Moja se nana zvala Hana,
sa puno imana,
imala je zlatne ruke,
“zlatnu” djecu ali i neke poroke.
Dok je krojila i šila, kažu
po punu bi džezvu kahve popila
uz to i duhan pušila,
ali je dobrica bila.
Bila je pravi umjetnik
iz glave je šnitove vadila,
burdu sačinila, i tako svi kažu
nikada se nije umorila.
Svi kažu, ali ja ne pamtim
nemam sliku da sastavim
pa da vidim…
nemam ništa što bi na nju podsjetilo
osim, osim lijepe priče o njoj,
i u Turskoj kod daidže Biša
njen mašinski stroj.
 .
BEZ TEBE
.
Bez tebe
Kao knjiga bez slova
kao bez snijega godina Nova
kao ptica bez krila
kao prazan list papira.
Bez tebe sam čudna
ljuta ružna i mrgudna,
bez tebe sam suza bez plača
bez tebe i hod sporije korača.
Bez tebe sam pola Ja
bez tebe sunce ne sja,
bez tebe sam skoro ništa
a vrijedim za drugih trista.


About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Pupović: Sreća

Senadin Pupović    SREĆA   Umjesto ruža, orhideja i ljiljana Moja majka gaji djetelinu i to onu divlju Što samoniklo raste u vrtu Pazi je i čuva da je ljetnje sunce ne oprži   Šta je to što je baš privlači...
by Redakcija
0

 
 

Igor Divković: U mome (k)raju

Igor Divković     U MOME (K)RAJU     U mome (k)raju i bukve znaju kako Portugezi kažu – volim te, kako Englezi kažu – ljubim te, kako Česi – ljubavi, gdje si?   U mome (k)raju i hrastovi znaju...
by Redakcija
0

 
 

Amela Mustafić: Ruke

Amela Mustafić   RUKE   Ruke se peru u mutnim vodama onim koje su rastvorile kamen i došle do tvojih prstiju.   Ruke se peru solju, onom koja ostane kada presahnu suze jednog djeteta.   Ruke se peru blatom...
by Redakcija
0

 

 

Saira Velagić: Ti i ja

Saira Velagić   TI I JA   Ti i ja smo nekad bili hrabri i uporni, puno smo maštali i sanjali snove pa makar bili i nedostižni. Prisjeti se davnih dana, kako smo se protiv vremena borili, zaustavljali kazaljke na satu, ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nikica Banić: Gurman i laste

Nikica Banić     GURMAN I LASTE     Gurman je lice koje najviše od svega voli da jede.   Laste vole gurmane.   Zato one, lete po ceo dan, isecaju komade od neba.   Nema onog gurmana koji bi sve ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange