Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

2. Februara 2015.
 

Poezija Indire Jašarević Čandić

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Indira Jašarević Čandić

 

 

 

 

 

 

ČAJ U PET

 

 

Oprostite što kasnim, opet.

Imam kućicu za lutke

na prozorima plave zavjese

crveni tepih žutih cvjetova…

odlična kombinacija

zidovi ružičasti, po njima leptiri

djetinje šare iscrtane po uglovima

imam sve, stočić

šoljice za čaj od porculana

tacnu punu keksa

male stolice i krevet

cvijeće u  saksiji rascvjetano

kuća za lutke i djetinjstvo

lutke piju čaj u pet

a ja kasnim svaki dan

I svaki dan pijem hladan čaj

praćena prijekornim

pogledom lutaka koje me

gledaju iza plavih zavjesa.

 

 

PISAH U SIBIRU

 

U starom kaputu sam zimio zimu
već desetu, ledenu, snježnu.
U cipelama sa rupama mrzli se prsti
ruke modro bijele u rukavima tankim
ni šal ni kapu imao nisam
gledali me ljudi i žalili
a ja žalio njih
pod rukom, u ruci i u džepu
uvijek poneka knjiga grijala
mi i srce i dušu a samim tim
i tijelo mi bivalo toplije.
A ljudi su bivali sve hladniji
iako umotani u tople tkanine
ruku što vise niz tijelo
cipelama sa petom
i praznih, praznih umova
i jezika bez topline znanja.

 

 

U SOBI SA SAVJESAMA

 

Ona voli da je lijepa
našminkana i mirišljava sva
voli da ima nakit na rukama
i oko vrata
voli sladunjavu poeziju
miris duhana i vina
na zidu joj vise slike
slikara zadnje klase
sluša muziku od koje
uši bole i nestaje duša
ima psa koji liči na mačku
i crveni lak na noktima
do pola
često plače i uzdiše
tada joj lice bude
obojeno u crno od
jeftine maskare i olovke
za oči.
Ponekad kada se umije
pogleda se u ogledalo
i rukama prekrije lice
začudi se i nastavi po starom
malo muzike i vina
malo cigareta i puno jada.
Pleši, pleši,
pleši sama sa sobom
okreni ploču na drugu stranu
zagrli se i vrti se
vrti i vrti.
Noći su uvijek iste
nerazgovijetne i pijano
smiješne
njena spavaćica je crne boje
na jastuku ona i mačka
jutra su uvijek negdje iza zavjese
nikada ne navraćaju u njenu sobu
i ona je ubijeđena da
dan više ne postoji.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Milica Momčilović: Tvog srca kamen

Milica Momčilović   TVOG SRCA KAMEN Katarini Džonson . Naelektrisana tvojom pojavom i stasom Svakog časa čekam život da ti predam Kidaš udove drskim pogledom i glasom Sečeš moje nade dok te bolno gledam . I Betove...
by Redakcija
0

 
 

Božidar Proročić: Gazija

Božidar Proročić   GAZIJA Posvećeno velikom čovjeku i filmsom reditelju Nenadu Dizdareviću   Prođoše mnoge godine za nama dotakli smo surovost života nisi pokleknuo pred avetima što krišom otimaše tvoju sl...
by Redakcija
0

 
 

Dajana Lazarević: Poezija Žana Bahita na srpskom

Поезија Жана Бахита на српском језику   Златна тишина / Жан Бахит ; превела са руског Дајана Лазаревић. – (Глушци) : Удружењ...
by Redakcija
0

 

 

Miraš Martinović: Srebrenica

Miraš Martinović     SREBRENICA     Fatimi Muhić koja je iste godine rođena i  ubijena 1995 – 1995. Najmlađa žrtva Srebrenice.     Oprosti Malena To nijesu ljudi   Tek otvorila O...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Habib Mandžić: Vječna naša Srebrenica

Habib Mandžić    VJEČNA NAŠA SREBRENICA – VJEČNO SJEĆANJE NA 11. JULI  . Na svijetu da li šta strašnije ima neg’ deset hiljada pobiti insana?! I ovo je ljeto u Podrinju zima. Sve što još postoji – ot...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona