Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

18. Juna 2013.

Poezija Marice Behtan Cecelja

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Marica Behtan Cecelja

 

IMA NEŠTO

 

Priča je sagorjela u plamenu svjeće

ima nešto što te treba

ima nešto što te neće

 

Srcem si mi nakratko zagospodario

i sada krvarimo

pusti da odvojeno

ostarimo

 

Samo pronicanje u nas širi horizonte

ponekad te vidim u krošnji drveća

u procvaloj ruži… u nekom sutonu

tek napisanoj pjesmi

trčim za tobom tražim mir duši nepoznatim ulicama

bez adrese… želim da odeš i ostaneš

predajem ti sve moje šutnje

suze, uspjehe i nadanja… vidim sve dobre i loše strane

 

Nestajem u priči o nama

dotičem sjajne blistave zvjezde

sama, sama…

 

A bili smo jedno…

tako blizu, tako svoji

tako jaki, zajedno

dok nas nebo ne razdvoji

 

Sve one haljine rasti i tuga i satovi prolaznosti

su se pretvorili u običan

površno bačen pogled na naš profil

mimoišli su se svjetovi i naše godine

samo ti bježi od mene bježi nemoj stati

a kad ti dojadi bježanje

ti se vrati.

 

Potrošila sam osjećaje i sve tuge dotakla

isplakala odlazeći suze od stakla

 

Ima nešto od nas jače

ima nešto od nas veče

ima dušu koja plače

ima nešto što te neće…

 

KORACI

 

sve mi se čini kao da smo koraci i ja vječno sami

praznih sjena nestajemo u tami

i vječnom suncu žele te poderane cipele

 

crne, crvene i bijele

procvale s proljeća gradom

s laticama trešnjina cvjeta

posute nadom žure u bolje sutra

 

izgubljene u jeki bučnih ulica

s cvrkutom ptica

nestaju u tami

poput mračnih sjena

 

i sve mi se čini da smo koraci i ja sami

i da nikog osim nas nema

 

LJUBAV NISAM ODALA

 

ne bojim se za tebe više

što gubim te s kapima kiše

ni tuge lažne sanjive

što isplaču oči ranjive

već bojim se tvoje istine

što prokleto lažna je

iz glave svoje izbi me

iako ljubav snažna je

 

još čitam stare poruke

tvoj smjeh je tako umjetan

i držimo se za ruke

samo ti si sretan

nisi me dušo volio

koliko sam htjela

sve što si govorio

nisam zavoljela

 

nikad te nisam shvatila

nikada varala, nikad se nisam vratila

vatre su u nama gorjele

hladno sam se pretvarala

 

padaju zvjezde noću

u želji sam suze prodala

prokockala samoću

al ljubav nisam odala

 

NE RANJAVAJ STIHOVE SAMOĆE

 

Klekla sam pred samom sobom

o koliko priviđenja

istkala čipke čarobne

duševnog pomirenja

 

Ponjela torbe pune straha

na put nespokoja

bez predrasuda kažem zbogom-ljubavi moja…

 

Ne sudi mi sudbino

ja samo štitim oklope bola

ja samo skrivam tragove zla

ja samo želim biti svoja

ja samo želim biti ja

 

Pozdravi moju hrabrost

kojom me ogrnulo svjetlo predgrađa

o nedodirljivi pozdravljam tebe

izađi iz magle,skriven iza breze

izađi iz sebe.. i ja izlazim iz loše veze

 

Ne nudi mi zabranjeno voće

ne ranjavaj stihove samoće,

ne obećavaj da ćeš me oženiti

ne laži da ćeš se promjeniti…

 

pred vijugavim tragovima požude

pred vratima rastanka i osude

prekasno si ogolio i otvorio dušu

 

ne nudi mi zabranjeno voće

ne ranjavaj stihove samoće

ne budi me iz sna…

 

O PREVRTLJIVI VELEGRADE

 

gdje ste kreposni spavači blaženo

vam tijelo,o gdje ste sada

mudraci jutra vas bude i svjetla velegrada

navucite svečano odjelo

oživite iznutra ljude

 

gdje su zapele siluete… i lažni sjaj

što se nevidljive danom provlače

gdje spava slatki osjećaj nepoznat za nas

gdje ste svjetiljke tame

danas?

 

neobično običnom ruke pruža

kaju se pred svima trn i ruža

nemoćno se suprostavlja ukletom kriku

nitko ne ostavlja pravu sliku

 

iskrivljena ogledala mjenjaju oblike

mršavi i debeli ne postoje

svi su nekako otprilike

ono što oko poreklo je

 

gdje su kreposne žene što im postupke važu

oči pokvarene

što po potrebi lažu

 

gdje se skrivaju svjetla moje nade

u kapima vode spavaju

o prevrtljivi velegrade

tvoji se ljudi poigravaju

 

Marica Behtan Cecelja

Marica Behtan Cecelja

Marica Behtan Cecelja rođena 1960. godine. Živi u Ivanić Grad u Hrvatskoj.

Napisala zbirki poezije: Nikog ne krivim, Smjehom plači suzama se smješi, Sjene života, Izazov a petu zbirku Obrisi objavila u elektronskom obliku na Digitalne-knjige.com.

Zastupljena u više zajedničkih zbirki poezije a 2004. pjesma Pjesnik objavljena joj je u zbirku Erato. Neke pjesame su joj uglazbljene, nastupila u bezbroj radio emisija za pjesnike i u nekoliko TV emisija.

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/biljke/lisce-listovi/slides/vodene-i-rosne-kapi-na-listu.html



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Dozivanje

Said Šteta   Dozivanje     Kada dozivaš zimu u zjenicama je led uzalud priča kako su male ptice slomile pjesmom tek procvalu granu jorgovana kako je mjesec od nesanice blijed spustio šaku praha na tvoje lice ...
by Redakcija
0

 
 

Denis Kožljan: Krik Jasenovca

Denis Kožljan   KRIK JASENOVCA tko bio je svjedok, zna li se broj lica, gdje nestali su junaci obilježeni za odstrijel, misao jedna, topla, iskrena, odgovora nigdje, pojeli ih vuci, izgorjeli u vatri mitraljeza, progutal...
by Redakcija
0

 
 

Snežana Radić: Kriv si

Snežana Radić   Kriv si   Na kraju ostaješ sam, Sve se pripisuje samo tebi, Po nešto dobro i uglavnom loše, Jer krivicu ti niko preuzeo ne bi.   Kriv si samo ti, Za svo zlo koje učinio nisi, Za to što zavoleo ...
by Redakcija
0

 

 

Amar Agović: Sunce

Amar Agović   SUNCE    Doći će Sunce, ne znam kada, čekam ga dok snijeg pada. Nadam se da će u martu doći, il’ jednim zrakom ulicom proći.   Možda žarko ljeto čeka, ili mu je oblak fleka. U ulice...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Zerina Kulović: Čekanje

Zerina Kulović     Čekanje   Iza muzejskog stakla, neobičan prizor: Žena u crnoj pohabanoj haljini, stoji ispred slike na kojoj je drvo žalosne vrbe, i gleda u plafon, danima, godinama.   Kaže da čeka...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona