Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

19. Marta 2018.
 

Poezija Marije Juračić

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Marija Juračić

 

Neka vjetar čita mi opijelo

.

Kada jednom klone umorno mi tijelo
a duša mirno poželi u san
neka vjetar tiho čita mi opijelo
neka ništa strano ne remeti dan.

.

U parku neka igraju se djeca
o hrid i dalje neka tuče val
neka tvoja duša za mojom ne jeca
neka te ne mori zbog ljubavi žal.

.

Samo neka more osjeti prazninu
traži moje korake u vali
izbriše mi stope, zagrli daljinu
i sjeti se kako smijat smo se znali.

.

Neka pjesma huji iznad tamnih šuma
ja volim slušat u lahoru note
stihom neka takne vrh skromnoga huma
ispod kojeg opet ljubim te, živote.

.

Igra dokona

.

Dat ću ti ovu pjesmu

a ti mi vrati stihove

za tebe napisane.

.

Vrati mi moje cvijeće

od bijeloga voska

od modroga sna.

.

I nagorene svijeće mi vrati

a ja ću ti punu čašu

onih crnih zvijezda dati

s oka nakapanih.

.

Ako ovo i nije prava pjesma

jer u pravoj te pjesmi nikada

ne bih nazvala mangupom i tatom

nego dušom svojom, zlatom

ti mi ipak vrati moje pjesme.

.

Ako hoćeš, lagat ću ti

ženski zamagljeno,

mazno, uvijeno

da nikada tebi nisam napisala stih,

da sve je to samo

glupost, igra dokona

ona što je od iskona igraju

On i Ona.

.

Priznat ću ti da se noću

u gorskom jezeru

s punim Mjesecom kupam

da mi vjetar u pohode dolazi

da mi breze otkrivaju sve tvoje tajne

i da su moji prijatelji vukovi

koji male vjeverice od zvijeri čuvaju.

Ali, vrati mi moje stihove.

Nisu oni za tebe pisani.

Oni su pisani za Ljubav.

.

Utrnule zvijezde

.

U mom si oku utrnuo zvijezde.

I bilo je to kao da si djetetu ukrao

čokoladu.

A ono  nemoćno, uplakano,

samo

od sjajnog papira napravi Mjesec

pa na njega ovjesi

sve šarene laži da

više ne traži

mrtve

utrnule

zvijezde.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 
 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Odraz u očima

Već dugo imam potrebu da ovo  napišem. Nemam ja pravo misli držati u ropstvu. Jok! Ta  ja sam dovoljno rob. Neka! Znam kome robujem i nije mi teško. Samo Uzvišenom Gospodaru. Ahh, i te misli! Đahkad su na gomili složen...
by Redakcija
 

 
 

Ahmet Ademagić: Priča o prezimenu Bošnjak u Rožajama

Ahmet Ademagić   PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA   Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča  jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu. U Gl...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona