Mirjana Tachlinski
Mirjana Tachlinski, rođena 9. 02. 1962. godine u G. Vukšić, Bosna i Hercegovina. Sa roditeljima seli 1969. u Otok-slavonski. Osnovnu školu završila u Otoku kraj Vinkovaca u Hrvatskoj. Živi u Hamburgu od 1976. do danas. Radila kao njegovateljica, sada je u privremenu mirovinu. Piše poeziju i prozu. Do sada objavila jednu knjigu poezije i proze. Gradska tiskara Osjek, pod nazivom ”Dnevnik usamljene duše”. Radovi su joj objavljeni na 6. međunarodnom festivalu književnosti ”Dani prijatelja knjige” Rijeka 2013. i MESOPOTAMIA INTERNATIONAL POETRY DAY 2013. gdje je osvojila drugo mjesto izvan ex yu.
MORI ME DUBOKA SJETA
.
Mori me duboka sjeta
Utonule oči
Lice mi blijedo
Trčim pogledom
Požutjelim slikama
Kroz moje djetinjstvo
U obje ruke zaranjam lice
Od vječne čežnje
Duša mi krvari
Srcem odzvanja
Vapaj jeke
Kao kad od majke
Odvajaju dijete
Umorne mi zjene
Dok misli se roje
U dlanove spuštam glavu
Dani djetinjstva
Sa majkom starom
Stalno se u viziji
Predamnom stvaraju.
.
ŽUDNJA
.
Moje žudnje
Zapletene u nevjeri i neznanju
Taj bezkrajni svijet snova
Dalekih prostora
Što se mjerit nedaju
I kao da letim u visine
Tom izvoru svjetla
Da ispitam mudrost
Tih materija
Žrtva sam zapletena
Nedokučive visine
Vlastitih snova
Duša nesretna
Potlačena
Ispaćena
Stisnuta u svoje dubine
Jeca
Vrijeme donosi
Potonulih olupina
Tajnu koju bol skriva
Dok nokte u oči zarivaju
Te noćne sablasti
Prepuni krikova, jauka
I zaustavlja ritam
Uplašenog srca
Dok tebe u samoći
Budna sanjam
.
U SKROVIŠTU SJETE
.
U skrovištu sjete
U podnožju njenom
Dubokim uzdahom
Duša zavedena
Neshvaćena
Prevarena
Uvrijeđena
Drečava i smiješna
Što u grudima
Neprestalno raste
Za tobom želja
Na prijestolu
Tog okrutnog
Bolesnika samoće
U naručju tuge
Sada dižem oči
Prepune suza
I krećem
Uz povorku bola
Niz zagušenu
Ulicu srca
Hitra otmjena
Da ugušim
Drhtavim prstima
Nespokojne misli
I usnama natopljene
Nagonom za tobom
Svemir ljubim
Na tvojim grudima
.
SVITANJE MI OTPOČE DAVNO
.
Svitanje mi otpoče davno
pregrštima pustao si jutra
razasuo svjetlosne oblutke
obalama darovanih dana
Zorio si pupoljke od nade
vezivao raspregnute želje
kočiom
hitala je ljubav
donosila sakrite u skute
posudice lijeka
iz izvora
probodenih rana
Uplašeno pticu krhkosti
u dlanove sakrio si nježno
postavio poljubaca branke
od čistoće posute vidike
raspleo si travnjake i staze
ukrotio i vodene pute
nesigurja moga šumarke mirisa
pripravljao marno
zaogrnu
siromaško žiće
golotinju
od eve mi mati
