Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

10. Marta 2018.
 

Poezija Mirka Popovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Mirko Popović

 

 

ODZIV

 

Mogu ja cilju
šapućeš i veslaš
kroz trstike iz kojih
sinje ptice izlijeću
Desno od grudi cesta srebrna
teče ti kroz vid i modrinu
Mogu ja cilju, šapuće veslo
odazivajući se nebu
kao nekada davno zvijezde
dok uzlijetale su prema zenitu
sa očevine nad Pelješcom
Sada su zaleđene i tihe
kao i staze po kojima otac
iz bezdna u vrtove
boru i bunaru svom prilazi
Lice mu fosilom obasjano
iz kamena, iz mrtvih riječi
Izdržat ću, glasaš se ili te eho
iz kamenih crteža doziva
dok miriše vrijesak, dok šute
zvijezde nad Pelješcom
dok te hladno biju
oči ledenih zaveslaja
ali riječi, riječi pitaju
riječi s vesla kaplju
i izdišu:
Kojem cilju

 

 

NEMOJ

 

U glasu mu ispraćam
Jata koja se ne vraćaju
Dok mu vid očinji otkazuje
Dok zakazuje zglob
I desni palac izdaje

U oku mu vidim
Korijenje žalosnih vrba
Što kiše ga ispiru
Pa vrata na koja kucam
Srce mu otvara rukopisom praha
Koji već u osam
Brzaci sutona otpušu
Onda s njegovim zvijezdama
Što gasnu kao lutalice u bezdnima
Šapnem: Nemoj, ne tuli
To bujice odnose
Višak prosanjanog

U sluhu mu slušam
Jek i breme noćnoga neba
Pa nespretno kažem:
To uvijek se nanovo mlade
Raspliću grane i vraća glas
Ptica pjevica, jutrom
Što umiva rijeku
Da slika ušća zasvijetli
U oku novih izvora

 

 

HOD

 

Odmoriti se
pokušavam. Veo smiraja
u meni titra
jer ti još putuješ
ukrašen travkama
igrom povjetarca – romoriš
ili šutiš iskustvo hoda

Ne mogu se odmoriti
dok sjaji cvijet i lije
kroz žile zemlje ispod

Htio bih zastati. Teret
razložiti u travke
u igru im nemira, ali
tvoj libar
još čeka, žut
i tvoje ruke me gledaju
u košćeli procvale

pa se prisjećam bajke
da odmor je balast
što zasijeca se u nebo
i krvari jer ne znaš
– kome je znano –
ima li ikada nestanka
ima li ikada kraja

Odmoriti se
pokušavam, tajeći
bezazlenost lišća
što me ogrće, šuteći svjetlost
njegova oka što uvire u me
…i blijedi

 

 

NANOS

.

dugo slušam: pahulje kao dah
zatrpavaju prag, raste

snijeg u studenom mraku juga
i ne da mi ni u jednoj tvojoj
slici sna zašiljiti olovku
nacrtati ptice
crne

što umiru u sječanjskoj
noćnoj tami. ti silaziš u sumrak
brišeš moje nenacrtano sa zidova

a ja sanjam kako sanjaš da strepim
(negdje neznano i djeca jecaju)
čekajući da iz samotne noći
kroz prozor proviri daleka
nepoznata misao

onâ što netremice gleda
sve dok ne postanem fosil

* * *
možda još slušam, ne znam što je
trajalo: smijeh ili život, ili traje

samo jednu večer. dok mećavu
i sestrinu kosu
mekšu od pahulja urezujem
u tamu, u zidove siječnja

.

ČUDOTVORNI  ZAGRLJAJI   

.

dugo u genovskoj noći
razgovaram s crvenokosom
nad našim pokretima osmijesima
riječima grimasama
i inim gestikulacijama
milijun zvijezda smiješi se
na Zemljinoj putanji zori
sudbina buduće romanse
koja se razlijeva
po dječakovom licu
dok nas gleda sa slike
nepoznatog autora kao što čitatelja
in perpetuum gledaju riječi

jedan bljesak tijela je dovoljan
da preko stvarnog probudimo
sliku dječakovu
koju baš ništa ne zanima

ni genovska zlatna panorama
na kojoj su zalasci sunca žal
za Nepojmljivim
ni šum velikih valova
što šapću i umiru ližući stepenice
našega hotela
ližući kolijevku zemlje
i šumor naših zagrljaja
dok  trajno jesmo
čudotvoran usklik
genovske noći

 

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Avlija na 9. Internacionalnom sajmu časopisa u Istanbulu

Avlija na 9. Internacionalnom sajmu časopisa u Istanbulu   Danas je svečano otvoren 9. Internacionalni sajam časopisa u Istanbulu, koji će trajati do 13. maja. U hali stanice Sirkeci izloženo je 500 časopisa iz Afga...
by Redakcija
 

 
 

Objavljen 18. broj časopisa Avlija

Objavljen 18. broj časopisa ‘’Avlija’’ koji na 270 strana donosi novu i prevedenu prozu i poeziju kao i brojne druge radove: R A Z G O V O R I Ana Stjelja: Moje opredeljenje je dobar i častan čovek, a ne odakle je ne...
by Redakcija
 

 
 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 

 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona