Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

4. Juna 2013.

Poezija Mirvete Islamović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:
Mirveta Islamović

Mirveta Islamović

Mirveta Islamović, rođena 1966. godine u Beranama, Crna Gora. Osnovno i srednje obrazovanje završila u Beranama i u Visokom (Bosna i Hercegovina). Piše poeziju i prozu. Prva samostalna zbirka Napeta koža, 2011. godine Prijepolje. Zastupljena u zbirkama “Kapija istoka i zapada” 2010. godina i “Duhovna konekcija” 2011. godina, Sarajevo; Stihom govorim 1 i 2  2012/2013 godine, Bijelo Polje; “Valentinovo, More na dlanu” 2013. godine, Zagreb; “Izvan dometa” 2013. godine, Sarajevo.

Sa kratkom pričom “Uramljena sjećanja” na temi Bihor ušla je u zajedničkoj zbirci kratkih priča “Buđenje Bihora” 2013. Podgorica. Oprobala se kao prevodilac, zajedno sa književnikom Ševkom Kadrićem prevela je knjigu bosanskohercegovačke najveće fudbalske zvijezde Zlatana Ibrahimovića. Knjigu Jag är Zlatan Ibrahimović napisao je švedski pisac i novinar David Lagerqranz. Knjiga je prevedena sa švedskog na bosanski jeziki “Ja sam Zlatan Ibranimović” 2012. godina, Sarajevo. Član je “Udruženja za Kulturu Novo Sarajevo (KNS-a) i član međunarodnog udruženja književnika i slikara ”Stihom govorim ” Bijelo Polje. Učesnica je Manifestacija ”Zavičajne staze – Bihor” 2011/2012. godine u Petnjici, Crna Gora. U pripremi je njena druga zbirka pjesama. Živi, radi i stvara u Norrköpingu Švedska.

 

ŽENA KOJA TE POSLEDNJA VOLJELA

.

Kada te život odvede

da prođeš hodnicima sjećanja,

da prelistaš knjigu minulih vremena,

znaj tu negdje skrivena,

nalazi se žena koja te poslednja voljela.

I kad drhtavom rukom otvoriš knjigu

što na masivnom stolu leži,

pred tobom ukazaće se život tvoj

i jedna tek malo izblijedela slika.

na slici dva lika,

tvoj,

i lik žene koja te pogledom miluje.

Gledaćeš je dugo,

nježno kao nekada

uz uzdah probuđene radosti

što slike još stoje.

Prepoznaćeš lice žene,

to lice koje ima sve snove tvoje,

to lice koje na javi nestalo je.

Kako si lijepa

pomislićeš,

Lijepa kao i onda kad te je čekala.

Strpljivo s ljubavlju,

da u svoj vijek smjestiš je,

ušuškaš poljupcima i srećom.

Jer, ona nježna i krhka je.

da sama stoji i čeka.

Da čeka tebe,

Što nisi znao da čovjek nema dva vijeka

i da sve prolazno je.

Kad starost zakuca na vrata tvoja,

sjećanja svoja saberi.

Sa slika skini prašinu

i neka bar tada,

u knjizi tvog žvota,

to lijepo lice žene koja te uvjek čekala

zablista pred tvojim sjetnim očima.

Kako si lijepa

ti ženo, koja si me poslednja voljela,

odjeknuće kajanje tvoje.

 .

 PJESMA MOG DJETINJSTVA

.

Pristigle hašlame rane –

rodila svaka grana.

Avlija kao ćilim vezen.

Cvjeta uz pjesmu šadrvana.

 

U hladu krošanja bujnih

Skemlija čeka stara

Pa kao tužna da je.

Kada se na njoj niko ne odmara.

 

Uz duvar prislonjen točak

iz nekog prošlog zemana.

I on je svjedok nijemi

Akšamskih toplih divana.

 

Kad sabah pukne na sve strane

I behar razastre boje

Ja znam da je to dio mene

To pjeva djetinjstvo moje.

 .

SA OBALA LIMA

.

Šumiš i protičeš,
ti zelena rijeko moje mladosti,
moga bosonogog djetinjstva.
Ja još uvjek sa tobom tečem,
u očima mojim nikad nisi slika blijeda.

Teče moj Lim ispod Prokletija,

ponekad divlje,
ponekad nježno ljubi obale svoje.
Kada se snjegovi otope,
Limu u zagrljaj pritoke navale,
i gorski džin snagu pokaže

Hita Lim da Drinu ljubi strasno.
Tad mahale se uskovitlaju
žita poviju
oči uplaše.
Moje Berane se probudi
i u valove njegove gleda
strepi i šapuće molitvu vodi.

Berane moje,kraj Lima,
mjesto mojih najsrečnijih dana.
I sada sliku svog djetinjstva gledam,
ja nestašna učih se na tvojim talasima,
tebi hladna vodo se predajem,kada mi odmor zatreba.
Na tebih se učih da opstanem,
svijetu da prkosim
tebi da sličim.

Život me odnio dalje gdje nema moje mahalske male raje,
ni mirisa moja domovine,
ni Harema,
ni Lima do u mojim očima.

.

BERANE JOŠ U MENI ŽIVI

.

Rano je da behara osjetim,

još se bijele snjegovi.

Ne znam da li na Tifranu bijele se,

ili su se istopili, pa se vrhovi zelene.

Moja rijeka žubori,

mahalu mi probudi.

Miris meraka,

i brzi koraci umornih đaka,

sinoć su korzom gordo šetali.

Rano je da behar se osjeti.

U mome srcu Haremski prkosi,

sa Jasikovca uzlijeću golubovi.

Idem gdje me starost tjera,

da gledam Lim sa mosta,

u mislima mladost da vratim.

Slike bosonogog djetinjstva još nosim u sebi.

Berane još u meni ziviš.

U ljubičasto se prelivaš sa mojim sijedim,

u borama si što na licu nosim.

Odnijela sam grumen tebe u svijet,

na mojim nogama bosim.

Istaknuta slika: Foto: Damir Skarep, Rožaje



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Vilenjak

Said Šteta   VILENJAK     Zavlačio je kratke prste ispod jastuka i pokupio sve uzdahe što je čuvala k’o perle crne tiho, koračao je na svojim  željama,  da ne bi šuškale ostavio je nade umjesto svile ...
by Redakcija
0

 
 

Branka Kovačević: Ako već sanjaš

Branka Kovačević   AKO VEĆ SANJAŠ   Ako već sanjaš, nikom ne reci da ti snovi su već napola ti, već budi kiša, bujicom poteci, nek  zemlja tobom vri.   I budi ptica, raširi krila, dom nek ti bude beskr...
by Redakcija
0

 
 

Ivana Đukić: Ljubavni poduhvat

Ivana Đukić   LJUBAVNI PODUHVAT   I ono kad je svega dosta i ničeg premalo kad je tuge i oprosta na dlanu dovoljno da se pokrene dan oživi san za neko novo Sunce i prekretnicu Nemamo skicu Nemamo plan Imamo Uživo lij...
by Redakcija
0

 

 

Marko Smukov: Majka

Марко Смуков   МАЈКА . Рођена је другим да угађа, И кад чује и нечује – хвала! Срећа деце од сопствене слађа, Све најлепше ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona