Paško Romić Croatovski
MOLITVA PROGNANIH DUŠA
Svaki dan, novi val,
udara na obale nove,
huči, buči, pjeni se i vrišti,
nismo krivi, u dubinama je naš nemir.
Ne okrećite glave vi ribari duša,
bacite mrežu ljubavi,
bit ćemo vaša lovina.
Kanite li baciti udicu,
poštedite muhe i crve,
mi ćemo svejedno zagristi.
Disat ćemo na škrge,
samo vas molimo, dajte nam
malo zraka
TIŠINA
Tišina mi je oduvijek bila
najbolje društvo.
Ona uvijek postavlja
prava pitanja.
Upoznao sam je još kao dijete
dok su mi se divili,
pred facom kreveljili.
Ja bih plakao dok me
ne bi ostavili,
u školi su stalno nešto pitali,
pisali pa brisali.
Nikad je nisam završio,
diplomu su mi poklonili
za tišinu koju sada
svi pjevaju.
HARMONIKA I DRINA
Na ovim prostorima
mirno teku rijeke,
plove tečajevi,
kupaju se leševi.
Na ovim prostorima,
u sudačkoj nadoknadi,
izgubljeno stoljeće čeka
revanš.
Na ovim prostorima
nije bilo rata,
tek pokoji pucanj u prazno
i genocid perspektiva.
Na ovim prostorima
nema mira, za sve je kriva
harmonika i Drina.
