Snežana Dubak, rođena 14. 06. 1973. godine u Ivangradu (danas Berane), u Crnoj Gori. U rodnom gradu završila osnovnu školu i Gimnaziju. Studirala srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Prištini. Udata, majka dva odrasla momka. Radi u MUP R. Srbije. Sa porodicom živi u Beogradu.
.
ONA DRUGA
Osjećam opet noć miriše,
kada se prvi suton javi,
umorne oči s tamom spiše,
kako u meni druga sad slavi.
Laka kô perce, prozoru hitam,
pogledom diram daljine puste,
i onu prvu nečujno pitam,
da l` ona vidi kroz grane guste.
Očima klizim ravnicom dugom,
rukama tražim daleke draži,
posežem opet za onom drugom,
možda i ona moj prostor traži.
Duga je noć sve misli skrila,
i obje u meni kliknuše glasno,
sve ono sto je tama prekrila,
zaplaviće novo jutro jasno.
SUZA
Pakosnica moja, neće da kane.
Gutam je dugo – godina ima.
Osoljena krene, pa ponosno stane,
tijelo mi opet bol prožima.
Hladni je suton nad gradom pao,
Sunce je zašlo međ` brda ona,
jedan je biser u oku zastao,
ne dam toj kapi, jača od iskona.
Oprosti suzo, malena ti posta
za ovu snagu sto prkosno diše,
tamo si iza, ko led mi osta,
olovno sivo nek svijetlo zbriše.
U mome oku dva fenjera cakle,
za potok nevjernica utjehe nema.
Dvije prozračne samo se omakle,
jad u slabima bolan nek drijema.
POD BOŽIJIM SUNCEM
U kopreni dima varnice gore,
na usnama vino rumeno gorči,
jesi li znao u rađanju zore,
kako na uranku sijaju oči!?
Suza od radosti opet teče,
promuklo šapnuh, tiho, tada:
„Ovo je naše sanjano veče,
duša je moja tebe rada.”
Uze mi ruku, ljubiš je dugo.
Prstima mrsiš tamne kose.
Priču našu pisah predugo,
dok radosnice očima rose.
Majske noći, pod Božijim Suncem,
kad su se zvijezde srebrne rojile,
pripadoh tebi dušom i srcem,
sudbe se naše najzad spojile!
BUĐENJE
I opet iz snijega proljeće viri,
cvijeće se budi ispod paprati,
samo se šarene maleni leptiri,
i cvrkut ptica to rađanje prati.
Gledam kroz polje potok teče,
vijuga svojim vječitim jazom.
I opet miriše usnilo veče,
i opet piri dašak lazom.
I ja sam, evo, ustala, mili,
osmjehom diram jutra sjaj.
Iz zjenica duboka sjeta čili,
čeznjivo traži put za raj.
Ljubi mi ruke, dugo to žele.
Uzmi mi dušu, tvoja je odveć.
Nek nam se godine vesele,
do mene put ,skokom ćeš preć`
