Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

3. Novembra 2014.
 

Poezija Tamare Pantović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Pantović Tamara, rođena Grbić, 18. 07. 1967. u Kotoru, Crna Gora. Osnovnu i srednju školu završila je u Herceg Novom, kao i Osnovnu muzičku školu. Arheologiju završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1991. godine. Od tada živi u Beranama,  gdje radi kao arheolog – kustos  u „Polimskom muzeju”.  Od 2009. se bavi pisanjem poezije. U Americi, 2014. godine, štampala je pjesme, a ovo su pjesme iz zbirke ”Sjene naših sjena”. Cijelu zbirku možete pročitati na: http://montenegrina.net/fokus/tamara-pantovic-sjene-nasih-sjena

 

 

 

GRANICA KOJU NE MOGU PREĆI

.

Omeđena granicama neljubavi
ja za drugo ime ne znam,
sklupčana spavam, vezujući
svoje strahove u klupko,
da nikada ne odu od mene.

 

I MOŽDA SAMO…

.

U predgrađima uma nasložene
ili u haosu razbacane
riječi, misli, sve iskre
što vatre su mogle biti,
sad ugašene hladnim dahom,
udaljen od ljudi, ja te i ne poznajem,
lutam kroz lavirint tvoga očajanja,
jer, ljudski um je nepoznanica
puna skrivenih fijoka, koje možda
samo ljubav može da otvori.

 

NEMA REPRIZE, ŽIVOT JE DOKUMENTARAC

.

Moj život je – živjeti za riječi
one su moji mačevi
i rane koje bole,
teško razumiju oni
koji za riječi ne mare,
što olako sipaju uvrede
kao čaše izvorske vode
kojima gase svoje mržnje.
A uvijek sam bila slaba trska
uvijek ste me mogli riječima slomit,
sad mi ni potoci kajanja
ne mogu ništa vratiti,
a ja ne mogu oprostiti,
a ja ne mogu zaboraviti.

 

U KRUGU

.

Ne idem više na ona mjesta
koja me nitima sreće vežu,
ne dam ni nadama da se opet bude
jer sumorna jutra ih čekaju.
I znam da sve se vraća
sve živi u jednom krugu,
što smo nekada posijali
stasalo je za žetvu.
I oni odavno umrli
vratit će se po ono
što su u meni ostavili,
i tada neću znati da li su oni mrtvi
ili mi koji smo na zemlji ostali.

 

DANI BOJE KRVI

.

Svaki čovjek je muzej
koji čuva svoje strahove,
tamnica koja krije
crnilo ispod bijele kože,
osmijehe treba sakriti
prije nego uvenu,
sreću zakopati duboko u srcu
prije nego je ukradu,
a kada svane dan
u kojem neće biti tebe,
neću htjeti da gledam svjetlost,
ostavit ću oči i umjesto njih,
stavit ću rubine sjajne,
da boju krvi daju mojim danima.

 

MOJE PARČE NEBA

.

Ne uzimajte ovo malo neba
iznad moje glave,
jer poslije karnevala
šta nam ostaje?
Na hrpi nabacani kostimi
osrednjih uloga koje smo odigrali,
i kojima smo se tako strasno predali,
želeći više, želeći sve,
ali ono što nismo
ne možemo ni dostići,
ni u sjajnim haljinama
ni sa krunom na glavi,
ogledalo ne laže posmatrača,
jedino ostaje ovo parče neba
iznad moje glave,
što ponosno stoji zauvijek
i za mene i za ostale.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Stvaralaštvo Branke Bogavac

STVARALAŠTVO BRANKE BOGAVAC U izdanju JU  Centra za kulturu  iz Petnjice, „Komune“ iz Podgorice, i porodice Bogavac Le Comte nedavno je objavljena knjiga „BRANKA vitez umjetnosti i književnosti“, tom drugi, koju je,...
by Redakcija
0

 
 

Dina Murić: Nije dobro u Crnoj Gori biti umjetnik

INTERVJU SA KNJIŽEVNICOM, DINOM MURIĆ   Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista   Dina Murić, rođena 1982. godine u Rožajama (Crna Gora), je pjesnikinja, esejista i filmskiscenarista. Autor je ...
by Redakcija
0

 
 

Osvrt na roman Sanele Halković ”ILIR AUTARIJATSKI”

KULTNIM ROMANOM “ILIR AUTARIJATSKI” KNJIŽEVNA SUPER ZVIJEZDA I JEDNA OD NAJORIGINALNIJIH POJAVA U EVROPSKOJ I SVJETSKOJ LITERATURI  SANELA HALKOVIĆ  SE  JE  JEDNOM ZA SVAGDA  NEPOBJEDIVO VINULA  NA SAMI TRON...
by Redakcija
0

 

 

Monografija dr Dušanke Popović o govoru žabljačkog sela Podgore

GOVOR SELA PODGORE   FilološkI fakultet Univerziteta Crne Gore objavio je monografija o govoru žabljačkog sela Podgore, autorke doc. dr Dušanke Popović. Autorka ove monografije Dušanka Popović je diplomirala na Filo...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Said Šteta: Zvijezdo na jastuku (La stella sul cuscino)

Said Šteta   ZVIJEZDO NA JASTUKU   Kako si lijepa na mome jastuku zvijezdo što plavom nebu neumorno bježiš pa odozgo gledaš mene dolje mala Svu noć sam  eto milovao ruku od zlatnog praha, ma da se naježiš ča...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona