Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

9. Februara 2018.
 

Tomislav Domović: Hod

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Tomislav Domović rođen je u Zagrebu 1964. godine. U književnosti se javlja sredinom osamdesetih objavljujući poeziju u gotovo svim relevantnim časopisima i kulturnim novinama na području bivše države. Ubrzo postaje jedan od najnagrađivanijih mladih autora („Mak Dizdar“, „Goran“, „Pečat varoši sremskokarlovačke“, 1. nagrada žirija i 1. nagrada publike na Festivalu poezije u Vrbasu…), te 1987. objavljuje prvu samostalnu knjigu. Do sada je objavio 12 zbirki poezije, jednu kao koautor te knjigu izabranih pjesama „Žeravica“ 2017. godine u kojoj je i ponio naslov „Poeta olivatus“ na književnoj manifestaciji Croatia rediviva.

 

Tomislav Domović

.

„100 ljubavnih i niti jedna više“

 

Hod

 

Gledam te dok hodaš uz mene

Uspravna u želji, pognuta u očekivanju

Beton po kojem hodamo škripi kao moja koža

Ti me primaš pod ruku, znaš da nisam balon, ni prolaznost

A ipak držiš me i tvoje oči postaju dubina, gral iz kojeg samo ja mogu piti nagovještaj suze

Mi idemo, ljubav se drmucka na mojim ramenima, ja nosim teret i još tebe na leđa stavljam

Sad svejedno je na kojoj strani svijeta sunce izlazi

Sad svejedno je hoće li se zvijezde prosuti

Ako neće izvadit ću davno pospremljene duge

Baciti uvis i nebo će svijetliti u tvojim očima, u tvojoj dubini

 

Gledam te dok sjedimo

Moj poljubac u tvojem poljupcu glazba je, dva akorda a cijeli tonalitet

Mi se ljubimo, ljubavi se naše ljube, mirisi se naši miluju

Gledam te i vidim te, trepet okašnjelog jutra, budućnost do koje mi je stalo

Gledaš me, izuvenu oluju, budućnost raširenu, moj njuh prikovan uz tvoje traženje

Mi se ljubimo, naše usne imaju odgovore na pitanje kako svijet može opstati

Naši jezici pamte

I zapisuju okuse

Ti bi htjela da te uzmem, da žena u tebi odluta u čaroliju

Ja osluškujem tvoje drhtaje, sluh mi je pun mokrog lišća i suhe slame

Mi se ljubimo, ljeto je, sve zori

Naša tijela su dozorila, dvije dobrote

Ne budu li spojene dobrota će nestati

Ostat će promašeni životi

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 
 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Odraz u očima

Već dugo imam potrebu da ovo  napišem. Nemam ja pravo misli držati u ropstvu. Jok! Ta  ja sam dovoljno rob. Neka! Znam kome robujem i nije mi teško. Samo Uzvišenom Gospodaru. Ahh, i te misli! Đahkad su na gomili složen...
by Redakcija
 

 
 

Ahmet Ademagić: Priča o prezimenu Bošnjak u Rožajama

Ahmet Ademagić   PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA   Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča  jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu. U Gl...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona