Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

9. Februara 2018.
 

Tomislav Domović: Hod

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Tomislav Domović rođen je u Zagrebu 1964. godine. U književnosti se javlja sredinom osamdesetih objavljujući poeziju u gotovo svim relevantnim časopisima i kulturnim novinama na području bivše države. Ubrzo postaje jedan od najnagrađivanijih mladih autora („Mak Dizdar“, „Goran“, „Pečat varoši sremskokarlovačke“, 1. nagrada žirija i 1. nagrada publike na Festivalu poezije u Vrbasu…), te 1987. objavljuje prvu samostalnu knjigu. Do sada je objavio 12 zbirki poezije, jednu kao koautor te knjigu izabranih pjesama „Žeravica“ 2017. godine u kojoj je i ponio naslov „Poeta olivatus“ na književnoj manifestaciji Croatia rediviva.

 

Tomislav Domović

.

„100 ljubavnih i niti jedna više“

 

Hod

 

Gledam te dok hodaš uz mene

Uspravna u želji, pognuta u očekivanju

Beton po kojem hodamo škripi kao moja koža

Ti me primaš pod ruku, znaš da nisam balon, ni prolaznost

A ipak držiš me i tvoje oči postaju dubina, gral iz kojeg samo ja mogu piti nagovještaj suze

Mi idemo, ljubav se drmucka na mojim ramenima, ja nosim teret i još tebe na leđa stavljam

Sad svejedno je na kojoj strani svijeta sunce izlazi

Sad svejedno je hoće li se zvijezde prosuti

Ako neće izvadit ću davno pospremljene duge

Baciti uvis i nebo će svijetliti u tvojim očima, u tvojoj dubini

 

Gledam te dok sjedimo

Moj poljubac u tvojem poljupcu glazba je, dva akorda a cijeli tonalitet

Mi se ljubimo, ljubavi se naše ljube, mirisi se naši miluju

Gledam te i vidim te, trepet okašnjelog jutra, budućnost do koje mi je stalo

Gledaš me, izuvenu oluju, budućnost raširenu, moj njuh prikovan uz tvoje traženje

Mi se ljubimo, naše usne imaju odgovore na pitanje kako svijet može opstati

Naši jezici pamte

I zapisuju okuse

Ti bi htjela da te uzmem, da žena u tebi odluta u čaroliju

Ja osluškujem tvoje drhtaje, sluh mi je pun mokrog lišća i suhe slame

Mi se ljubimo, ljeto je, sve zori

Naša tijela su dozorila, dvije dobrote

Ne budu li spojene dobrota će nestati

Ostat će promašeni životi

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Kenan Sarač: Ništa lično

Kenan Sarač   NIŠTA LIČNO   Mrze me jer sam Fočak, Mrze me jer sam rođen tu, u Međurječju, Mrze me jer sam rođen u centru tog šehera, Mrze me jer pišem…   Mrze me jer pronalazim i čitam knjige o ...
by Redakcija
 

 
 

Sead Salihović: Spomen park u Koraju

Fotografije poslao: Sead Salihović, rođen sam 1969. godine u Koraju, općina Lopare. Osnovnu školu završio u Koraju. Srednju Ekonomsku školu završio u Brčkom. Ekonomski fakultet završio u Tuzli. Zaposlen u JU Mješovita...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Dejana Ivanovića

Dejan Ivanović     BURA Prijateljima iz Dalmacije   Vitla bura, u ovo doba kao i obično… Škripe hladna lica strmih pločastih ulica, uskih, stare kuće kamenih fasada stoje jednolično, ćute uspravne, z...
by Redakcija
 

 

 

Natpis na kuli Rašića u Gusinju

Natpis na kuli Rašića u Gusinju   Prijevod: O, Gospodaru, srećom počasti ovo mjesto Onaj koji dođe neka sa srećom dođe Onaj koji ode neka sa mirom ode Vlasnik Mustafa sin Ramazanov (Majstor) Debranin Abdullah, godin...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Dojčinović: Pismo za Suadu T.

Dušan Dojčinović   Pismo za Suadu T.   Nisam čitao, tvoja pisma, draga Suada, još od onda, kada je tvoje pismo ocu rudaru, rasplakalo ceo region. I bilo najčitanije. Ne sećam se koliko je imalo pregleda. Znam d...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona