Veljko Bosnić rođen je 1956. godine u Drvaru, Bosna i Hercegovina. Profesor socilogije. Od 1997. godine živi i radi u Svilajncu u Srbiji. Piše i prozu i poeziju. Objavio 2010. godine zbirku poezije Nebeska vrata u elektronskom obliku.
NOĆ
Noć oprezno skakuće krovom
Mršti se i plaši sve naše
Anđele
Slavi
Posmatramo to propadanje
Krova koji krcka
Samo noću
Noć strpljivo ruši ograde
Podignute onako na brzinu
Pomjera snove
Slavi
.
KOVITLAC
Kovitlac buja nad kućom
Virom i vodenicom
Vodom bisernom
Pastrmkom
Smrt vreba
Gorda i sama
Uz greben usjeka
Ovog i onog
Svijeta
Kovitlac u glavama
Crvenim maramama
I bosih nogu
Od straha
Smrt zove
Trube kidaju vjekovnu tišinu
Taj mir djetnjstva u oko
Bi stao
Selo ko selo
Spava
.
DIM
Dim bez boje i odraza
U void
Uzima krajolik
Do staze popločan
Kamenje miriše na
Rastanak
Vjekovni plač
Djeteta na pragu stare kuće
Dim bez ikoga
Obilazi sve ona mjesta
Koje čuvamo samo za nas
Kamenje miriše na
Prostotu
Sobe okrečene u plavo
Dim bez kraja
guši
