Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

27. Juna 2018.
 

Poezija Viktora Šnipa

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Viktor ŠNIP (rođen 1960; u Pugačima, Valožinski rejon) – beloruski pesnik, prozaik i prevodilac. Autor dvadesetak zbirki poezije i dečijih knjiga. Dobitnik nagrade Vladimira Majakovskog Saveta Ministara Gruzije (1987) za zbornik “Gomila svetlosti”, književne nagrade “Zlatni Kupidon” (2006), Specijalne nagrade Predsednika Republike Belorusije u oblasti “Umetnička književnost” (2008) za knjigu “Strela ljubavi, ljubavni krst”.

Živi u Minsku, radi kao glavni urednik izdavačke kuće “Umetnička književnost”.

 

PESME VIKTORA ŠNIPA

 

**

 

u nebu se ogleda more

duboko kao nebo

u kojem su leteli galebovi

beli kao jedra

i usamljeni kao ti

i ti si hodao obali mora

kao po kraju sveta

u kojem je bilo leto

hladno kao mrtvo

i talasi morski

ljubili su tvoje bose noge

koje su sto godina bile u obući

i hodale na asfaltu

kao po sanduku

u kojem je ležala zemlja

tvoja zemlja

koja nema more

ali ima nebo

u kojem se ogleda more

duboko kao nebo

po kojem ti ideš bos

kada te pozovu preci

 

 

**

 

proleteo je avion

i prešao noćno nebo

gde sunce a završetku dana

kao na kraju tunela

kojeg gradimo i rušimo

težeći Bogu

 

**

 

nagomilano kamenje

postaje zid zamka

nasutim putem

i nijedan kamenčić

nije višak

kao ni prst u pesnici

 

**

 

u staroj kući

stari prozor

i ti gledaš u njega

kao u prošlost

gde stoje fotelje

na kojima sedi tišina

 

 

 

 

***

 

pijan stojiš na mostu

kao zapeta u sredini rečenice

koja povezuje obale lista

gde si počeo stih i bacio ga

a pod mostom led

kao crno ogledalo

u kojem se ogleda zima

i ti si pijan

jer si bio tužan

među snegovima i ljudima

koji se ne zaustavljaju na mostu

koji kao paluba broda

od kojeg je ostala samo paluba

a sve ostalo je otplivalo

sa vodom i sa opalim lišćem i sa vremenom

i niko nije primetio brod

koji je bio na reci Svislač

samo ti si ga video

i samo zato si bio pijan

kao brod

koji je isplivao iz korita

po kojem teče reka Njemiga

i uliva se u Svislač

i patke u vodi

kao putnici koji su preživeli

sa tog broda

koji je bio pijan

 

 

ZIMSKI SAN PČELA

 

i prvi sneg je pao

postalo je svetlo u košnici kao u raju

i sanjale su pčele

da su izletele na put

i da šetaju po stazama

i probudile su trutove

koji su zevajući

gledali iz košnice na beli svet

i najveći trut

izvalio se na sneg

i postao pahuljica

koja je pala na oko medveda

i medved je bio dobar

kao pčelinji otac

i sanjale su proleće pčele

i sanjale su leto pčele

i sanjale su jesen pčele

i dan kada je pao pčelama sneg

na mesto iz kojeg su izletale

beli svet

u kojem sada svi žive

kao pčele

koje sanjaju zimske snove

u kojima je dobro kao u raju

 

 

Prevela sa beloruskog Dajana Lazarević



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Milice Momčilović

Milica Momčilović   GUSENICA . Kako si mi gusenice, mila? Možeš li mi reći, ako nije tajna, Ko ti kroji ta prelepa krila? Ima li za mene jedna veličina? . Kako si mi gusenice, draga? Odvedi me do tog krojača. Da li ...
by Redakcija
0

 
 

Snežana Radić: Sve nestaje

Snežana Radić   Sve nestaje   Ostala sam sama na peronu sudbine, A tebe nema, nema te. Čekam te. Vozovi prolaze, Dan odmiče, Nova lica smenjuju se, Dolaze, odlaze… A moj voz nikako da vrati se.   Sve nestaj...
by Redakcija
0

 

 

Adnan Sijarić: Pjesma mrtvog čovjeka

Adnan Sijarić     PJESMA MRTVOG ČOVJEKA     I   Ne pitaj ko sam!… Ni sam to za života nisam znao. Imao sam trošnu kuću navrh jednog brda, prostrane njive, i ženu koja me iskreno voljela. Jednoga dan...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Vahida Mušović: Dobrote, razuma, mira (III mjesto za najbolju pjesmu za pomirenje i mir)

Vahida Mušović DOBROTE, RAZUMA, MIRA Znam, mnogi mi neće vjerovati… Ali, vjerujem i zahvaljujem što neki mogu i hoće. Ima nas takvih, nas, koji se zaklinjemo: Neka mi Bog da ono što želim tebi, a tebi ono što žel...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona