Vladimir Zloh
Vladimir Zloh je rođen u predgrađu Beograda. Poeziju, pripovetke i pesme, počinje da piše, još u ranoj mladosti. Osnovnu i srednju školu, završio je u Sremu. Vojni rok odslužio na Jadranu. Po odsluženju vojnog roka, odlazi u Nemačku, gde i danas živi. Radi kao novinar i prevodilac. U Hamburgu pohađao autorsku školu. Piše poeziju, pripovedke i pesme na srpskom, hrvatskom, slovačkom, češkom i namačkom jeziku. Član je književnih klubova u zemlji i inostranstvu. Svoje radove izdaje u Antologijama već pomenutih zemalja. Svoje pesme prevodi u već spomenute jezike. Priprema svoju prvu knjigu poezije.
NA JADRANSKOJ OBALI
.
Na pučini mora,
pjevam svoju ariju,
uzalud anđeo moj.
Avantura moje bajke,
bludnica što donosi bol.
Čamac plovi i prati ga čaplja,
dok me nosi na moru bura,
njiše se bor.
A ja kao čudak,
mislim na Tebe,
boginju ljubavi i sreće,
balade svoje, kao pčela roj.
Često čeznem, za prošlim letom,
što me prisjeća, na poljubac tvoj.
Uzburkane misli, more,
visoki vali, galebe moj.
.
PROLETEO ŽIVOT
.
Pitam se,
dali je to bilo sve,
šta mi život dao,
šta sam imao,
za čega sam stajao.
Još nisam imao,
ljubav pravu
a život preleteo,
kao u danu.
Bilo je to detinstvo,
mladost kao juče.
Odletelo vreme,
kao meteor sa neba,
taj život mi dade,
samo parče s hleba.
I dalje talasa se more,
život teče dalje,
polako kad svršava era,
vatra dogoreva.
.
Tamo gde more, s valom šumi, |
tamo gde ptice, pevaju u rimi, |
slikati ću gole, neobične žene, |
čitati svoje, ne spisane sjene. |
Dugo ću žaliti, dugo u životu, |
plakat ću, bez ljubavi maja, |
čeznuti za mirisom daljine, |
u kamenu, vajat tvoje telo, |
.
Njih treba razumjeti i shvatati. |
vatra i plamen, što ne gasi. |
Bogati su oni, što decu imaju, |
deca se kros život igraju, |
Deca trebaju, budućnost lepu, |
deca su sve, na ovome svetu.
.
Dolazi jesen, opada lišće |
a ja spominjem, na tebe sve više. |
sa mora si, u jesen dolazila, |
igrala se, sa ljubavlju mila. |
Bila su to, lepa vremena, |
jesenji radovi, na poljima. |
Pored reke, smo se sastajali |
a pod mostom, ljubav darivali. |
Volela si, te jesenje bašte |
a ja, toplog sunca žar, i tvoje mašte. |
Oboje smo, jesen milovali, |
oboje do danas, rane zalivali. |
Lepa je jesen, kao ti u hramu, |
Jeseni su divne, u milinu, žalimo, |
kad odlaze ptice, u tuđinu. |
I tako prolaze, godine i leta |
a sa njima, memorije sveta. |
|