Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

16. Jula 2016.
 

Poezija Zvonimira Prpića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Zvonimir Prpić rođen 1992. godine u Slavonskom Brodu.
Život provodi u selu Radovanju od jedva 150 stanovnika te u Slavonskom Brodu za vrijeme gimnazijskih dana.
Diplomirao je u Osijeku engleski i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu te je trenutno na diplomskom studiju.
Pisanjem se bavi od srednje škole, ali tek zadnjih nekoliko godina trudim se pisati ozbiljno.
Član je studentske književne udruge ALEPH na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

 

Lijene ljetne nedjelje

 

Lijepe djevojke spavaju do podne,

na lijene, ljetne, ljepljive nedjelje.

Kada vani zrake su sjajne, srebrene,

na lijene, ljetne, ljepljive, nedjelje.

 

O zoru zazuji kroz zemljino zelenilo

biće sitno, skriveno.

I plavetnilom putuje pamučno plovilo

plaho i osamljeno.

 

Pelud i prašina upletene o zavjesu

plinsku, gustu i meku.

Udarci zlatnog bubnja pod nogama u plesu

kao odjeci teku.

 

Lijepe djevojke spavaju do podne,

na lijene, ljetne, ljepljive nedjelje.

S onu stranu zida što baca sjene,

na lijene, ljetne, ljepljive nedjelje.

 


Umivanje

 

pržisat: svjetlost se rasijala k’o na slikama obiteljskih ljetovanja u 80-ima.

i cvrcka k’o armija krijesnica, koja krstari havom valova.

 

um je trom; pod njim tuli tup šum.

 

k’o anesteziran jauk kad je bauk – trudan tudum.

 

no um ima svoj naum:

 

skrenut s glotostaza pokislih od klišeja i razrovanih od fraza.

 

jer um umije do vodopadnih prizora misli,

u kojima se umije, pred kojima se rastjelesi.

 


Nostalgična

 

čini mi se k’o da jedino stvarno

ono što ostavljamo za sobom.

 

u sobi koja je imovenovama mojom, a ne mislim

da je to tako; ( a ni zavjesa se ne slaže s time, )

predmeti drže dah.

 

( prave se predmetima. )

 

dok im osluškujem forme, onda se izdaju:

( izdišući tuđu Prošlost k’o opijumsku fatamorganu. )

 

i nije li to – prosto voajerski?

 

tvoje stvari – moje misli o njima…

 

o tvojoj davnini, o tvojoj uzročno-posljedičnoj igri

na crno bijeloj ploči za šah.

 

ulog: kakvotakvo postojanje

nagrada: neminovno nestajanje.

 

k’o fijuci stražnjih svjetala auta s autoceste u noći.

 

igračke u plaču utezi se stežu,

i knjige stripovi –

desetljećima u drijemežu.

 

koncerti na kojima si bio.

 

kamo si svu ovu robu nosio i koje si djevojke

u njima ljubio.

 

zavjese se sjećam otkad znam za sebe.

( i – k’o da bi me mogla nadživjeti. )

 

čini mi se k’o da je jedino stvarno

ono što ostavljamo za sobom.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Aforizmi Džeilane Ferhatbegović-Honić

Držao bi je kao malo vode na dlanu da mu nije voda u koljenu U gradu imaš više mogućnosti nego na selu – da sretneš svoje sa sela. Ja se ne bojim da kažem šta mislim, jer mislim šta govorim. Buduće generacije će...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jelene Kocović

Jelena Kocović     Prvi sneg   Prvi sneg lagano veje, Padaju pahulje bele, Neka padaju Na radost i veselje, I neka ostvare Sve naše želje. Nova godina već je na pragu, Sve nam je bliže i bliže, Neka nam da ...
by Redakcija
 

 

 

Fadil Kardović: 188 godina Kučanskog džemata

            Zapisao hadži Fadil M. Kardović, prof. 188 GODINA KUČANSKOG DŽEMATA Osnovni motivi mog bavljenja ovom materijom, sadržani su u već osvjedočenim saznanjima da se sve što se pamti zaboravlja, a sve ...
by Redakcija
 

 
 

Miloš Ristić: Pripovedačko delo Dragoga Tasića

Приповедачко дело Драгога Тасића   (Узвремене, Адвокатске и Транзицијске приче)     Пре него што уђемо у дубљу анализу...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona