Refika Dedić
MOJE VRIJEME DOLAZI
Bezbrižno naslonjena
u prikrajku uspomena
stiješnjena
smišljam sadašnjost
tražeći prenoćište.
Osluškujem:
rasprava bitka
bez replike na sceni
Nova travka: Evo, tu sam
klikćem životu
živim
udišem.
Zelena travka: Koliko nas ima,mašallah!
Ne možete nam ništa.
Što nas više gazite
više nas je!
Žuta travka: Niko me ne vidi,
bolest me polako uzima,
kap vode, molim,
za put nisam spremna.
Suha travka: Uskraćuju mi sve
oduzimaju dio po dio
voze
dovoze
jedu
hrana sam „ svima“.
Slomljena travka: Slomiste mi san
ne mogu dalje
pomozite mi.
Pokošena travka: Jednim potezom san postade java.
Pregažena travka:
Bez opomene
probudih se ovdje na putu
bez milosti me gazite.
Čekam da me neko uzme
ponese i u herbarij stavi
da svjedočim o životu.
Kad meni mjesto nađete,
doći će i po „vas“.
Travka na dnu: Ovdje smiraj spoznah
odbačena od svih.
Pazite,
moguće su promjene
čim dobijem potrebne vitamine!
Istruhla travka: Ne idem nikamo
tu sam
svoja na svome.
Iznikla travka: Iznova dođoh
novo ništa ne nazirem
u vremenu i prostoru početka bitka.
Jedna travka : Travka i travka
travka s travkom
livada uspjeha
pred naletima „ oluja“
savija se,
uzima zamah
oblikuje beskonačnost
pogleda bačenog u novo sutra
koje drijema po vrhovima bespuća
vremena koje dolazi.
Refika Dedić, rođena u Bagu, općina Bužim u skromnoj bosanskoj porodici.
Osnovnu školu završava u svom rodnom mjestu,srednju školu završava u Bihaću, Pedagošku akademiju u Banja Luci a Filozofski fakultet u Zagrebu.
Objavila je tri zbirke poezije: 1999. god.“ Išćem hair,upijam mir“; 2002.god. „ Injekcija razuma na prijestolju“; 2011.god. „Ispovijest na dlanu“.
Mnoge pjesme su joj objavljene u zbirkama međunarodnog karaktera kao što su: Izvan dometa; Mostovi svjetlosti; Vršačka poetska susretanja; More na dlanu, Isprepleteni dušama stiha i druge.
Član je udruženja: Udruženje bosanskih umjetnika Sarajevo; Kultura snova Zagreb; Providenca – Biograd na Moru; Hrvatsko književno društvo Rijeka; Udruga „Zlatna kočija stihova“ Sisak i druga udruženja.
