Said Šteta
BOSNONOGA
Izuj se dok mi koračaš sred misli
da ti osjetim stopala bosa
i da ih moja čežnja zagolica
Bosnonoga,
nisu se glasovi naopako stisli
guste su šume tvoja bujna kosa
nakapanog medom, neljubljena lica
Bosnonoga,
znam ja to i drugačije reći
kako bi neki pero da zašilje
inatim se riječju koja nije česta
Al’ ti nemoj prestat’ u mislima teći
niti mirisati k’o u ruhu cmilje
bijela Bjelašnica, ama k’o nevjesta
Ja sam ti sanjar što san nedokuči
kako se to ljubav u tintu prolije
pa hartija žuta u dertu uzdiše
Bosnonoga
K’o Neretva sada u meni zahuči
I umjesto suze, kani Une dvije
Znat će da se zemlji kao ženi piše!
