Said Šteta
MAJKO, DOLAZIM TI
U moju kosu sletjele srebrne ptice
snovi mi vraćaju djetinjstvo rano
Biserni potok teče niz lice
dijete na cesti, lice mu izborano
Znam, korila si me nebrojeno noći
besano dok si kraj pendžera bdila
A ja sam ostajao kada je trebalo doći
daleko, čekajuć’ sreću koja je okasnila
Majko, dolazim ti! Dlanovi nebu jezde
kao opori zalogaj neke misli me guše
Pjesnik je sanjao rukom dodirnuti zvijezde
A jedna zvjezda ga čekala, do izdisaja duše
Majko dolazim ti! Još tvoje ruke u mojoj ima
davno na cesti, kada u svijet krenuh
I osmijeh ti blista u mojim mislima
dok mi nišan bijeli, pravi licu sjenu
Majko, dolazim ti!
