Said Šteta
TI ĆEŠ NADŽIVJETI SUTRA
Više nego uvjerljivo zapisujem
jer si nadživjela sve sumnje moje
i buđenja drhtava u strahu i znoju
dok mi se rušio svijet o kojem snujem
taman kad u duši ponestade boje
ti mi prosu zlatnu na postelju moju
Ti ćeš nadživjeti sutra, baš kao vrijeme kazaljki zaustavljenih
dugih kompozicija punih vagona, godina bola
na koje budna je čekala noćna smjena
Samo te molim, kad budeš provirivala ispod kapaka snenih
ne govori jutru da je to od mednih poljubaca smola
ostani lijepa k’o učiteljica i tajnovita k’o žena
Za neko, meni daleko vrijeme, nedostižno
stajat ćeš usprav, istinoljubivo i časno
iznad kanjona kojim su protekle rijeke pohlepe i laži
Pomiluj ponekad svako slovo k’o pramen kose, brižno
jer ti ćeš nadživjeti sutra, bude li došlo kasno
novim čitačima ljubavi, samo istinu kaži
