Said Šteta
TIHO
Mjesec je čekao sunca zraku
da i on sija
k’o što i ja riječ da me istopi
kao komad stakla
Tiho
Da ne pomjeriš sjenke u mraku
tako mi prija
šum trepavica kad se oko sklopi
ali se riječ izmakla
I padala je puna trnja
sa tvojih usana
ostavljajući krvavi trag
na čežnjiva čula moja
Tiho
Noć je postala crnja
na mlado lišće slana
ti si je dovela na prag
sad je gospodarica tvoja
Tiho
Reci prije oluje
kako je slučajno
kiša pala
i more zamutila
Tiho
tako se jasnije čuje
i raduje me beskrajno
ta iskra mala
ljubavi koju si prešutila
