Selma Kopić
.
UVEHLE KUĆE I
.
I bili su ljudi.
Nekada krčili, tarabe kuckali
uz koje jorgovan je cvao.
.
Iz temelja kamenih
život je nicao.
Krovovi crveni
dimom se ujesen glasali.
Svjetla su prozorska
životom pucala.
.
– A sada su,
sjetno reče dječak mali,
– te kuće uvehle.
.
Ne vehnu zidovi,
niti krovovi umuknu sami.
Ne vehne cvijeće,
niti se taraba sama od sebe svali.
Ne trebaš to da znaš,
još si dječak mali.
Kako misao ti zaluta
na uvehle kuće kraj puta?
.
Uočio nisi oblake plave,
ni jata veselih ptica,
makove kraj puta,
slapove sa litica.
Kuća ti uvehla u oči pade:
– Gdje su ljudi? Šta rade?
.
Svehlo se osjetih i ja.
Sjeta me obuze.
Ne vehnu kuće, to mi vehnemo.
I gdje god da krenemo,
kud god bismo se htjeli skriti,
kuća će biti – nas neće biti.
UVEHLE KUĆE II
.
Ništa što treba, više nas ne čudi,
ni uvehle kuće, ni uvehli ljudi,
uvehli hoteli, ceste, trgovi,
uvehli spomenici, aleje, mostovi.
.
Čudimo se smijehu koji još sveho nije.
Čude nas pune šerpe i tepsije.
Čudi nas vatromet što godinu
ispraća ili najavljuje.
Čudi nas pjesma
kad čuje se iz neke avlije.
.
A uvehle kuće
i sve što s njima uvehlo je?
A uvehli ljudi
i sve što u njima uvehlo je?
.
Svehnut će i najljepši cvijet
ako ne vidi neba.
Svehnut će sve što nema
vode i hljeba.
Nikako nas više ne čudi,
ono što nas čuditi treba.
.
Oguglali smo, otvrdli, odrvenili,
skrenuli smo, prolupali, povilenili.
Na sve uvehlo davno su nam
čula svikla.
Ne pitamo se je l’ korov oduvijek tu
il’ je tek nikla.
.
Na tren samo zamislit se damo:
– Eto, to smo mi, tu pripadamo.
Al’ misao plitka začas ishlapi,
nestane, ispari
k’o na suncu kapi.
Ne zamaramo se više
uvehlinama
jer uvehlo je nešto
veliko u nama.
Selma Kopić, profesorica bosanskoga jezika, rođena u Tuzli 1962. godine.
Dobitnica treće nagrade ”Mak Dizdar” na manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu za neobjavljenu zbirku pjesama, te dvije nagrade za priče: Ponosim se pozivom nastavnika– prva nagrada, novinska priča Crtice iz mahale kojeviše nema– treća nagrada. Obje nagrade za priču vezane su za Tuzlanski kanton.
Do sada su joj objavljena dva udžbenika, jedna radna sveska, tridesetak pjesama za djecu i odrasle, tri priče, nastavne pripreme i drugi stručni radovi.
Zaposlena, majka dvoje djece. Živi i radi u Tuzli, Bosna i Hercegovina.
