Skender Kulenović rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice uslijed agrarne reforme, prelazi u majčino rodno mjesto Travnik. Tu je kao vanjski učenik završio Jezuitsku gimnaziju. Već u trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom, zbirkom soneta Ocvale primule. Zatim je studirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu.
Sarađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Godine 1941. stupa u Prvi partizanski odred Bosanske Krajine. Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove Bosanski udarnik, Glas, Oslobođenje. Odmah poslije rata je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređuje Pregled, Književne Novine i Novu misao. Jedno vrijeme je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, urednik u beogradskoj Prosveti. Umro je 25. januara 1978. godine. Pisao je pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče, romane.
Najvažnija djela: Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945., komedije Djelidba, Večera, A šta sad?, 1947., Ševa, poema, 1952., Soneti, 1968., Divanhana, pripovijetke, 1972., Gromovo đule, priče za djecu, 1975., Ponornica, roman, 1977.
TARIH
za Stari most u Mostaru
Rat il stoglav satrap il zmaj zemljotresa
sruše sve do zvijezda, i nebo se jada.
Ti miran i savit preko mrakobjesâ,
ljude i rijeku puštaš ušću nada.
Hoće da premosti tebe u svom svijetu
slikar opsjednuti, pa u posla pola
dođe mu da baci u rijeku paletu,
srdit sklapa štake – sve skelet i smola!
Mjesec novorođen kad krene da pređe
s ove međe nebu do one mu međe,
tvojim bijelim skokom htio bi da skoči.
Ja, tvoj neimar, kad skidahu ti skele,
zažmirih i pobjegoh od zamisli smjele.
Kad čuh glas, orosiše mrtve mi se oči.
Fotografije preuzete sa: http://starerazglednice.blogger.ba/
