Slobodan-Zoran Obradović
.
KAD OSTANEM SAM
.
Kad ostanem sam kao kurjak,
a život postane suviše opor,
urlik bi iz mene vani kao znak…
Ugušim ga!
Čovjek sam – nisam za čopor!
.
Pa stisnem srce jer ne znam drugo.
Podignem glavu, nastavim dalje…
Osmijeh na lice: – Ko si ti tugo?
Šta mi to novo život šalje?
.
Evo me koračam kô gorski car…
Ko bi rekao da srce plače?!
Ja i samoća divan smo par,
u hladnoj noći prigrlim je jače.
.
Slobodan- Zoran Obradović, rođen u Beranama 18. 03. 1962. godine. Osnovnu školu završio u Gusinju, Gimnaziju u Plavu a Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine.
Objavio je knjige poezije i proze: „Korak po korak san po san“, „Neprilagođen“ i knjigu poezije za djecu „Rasteš kao da te za uši vuku“. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajedničke knjige 36 autora Stihom govorim u kojoj je objavio i svoje pjesme. Nedavno je objavio i knjiga poezije Tražim te i knjiga Jednom tako u vijeku biva (sonetni vijenac) .
Zastupljen je u zbornicima sa književnih konkursa (Ćirilica zlatno slovo srpskog lica, 2012. godina – Centar za kulturu Petrovac na Mlavi; Mi smo skupa i kad smo daleko, 2012. godina – Književni klub Duško Trifunović, Kikinda; Zaveštanja 2012. godina – Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj, a na konkursu Olovko ne ćuti 2012. g. – Kulturnog centra Barajevo i Književnog kluba Jovan Dučić nagrađen u kategoriji ljubavna poezija, kratka priča i u kategoriji poezija za djecu. Nominacija za ulazak u Antlogiju kratke proze s područja nekdanje Jugoslavije Založba Scriptio iz Ljubljane(2012. g). Pohvala za knjigu Neprilagođen na konkursu Združenieto na prosvetni rabotnici -literaturni tvorci Makedonije za 2012. godinu u Skopju.
Član je više književnih klubova u zemlji i inostranstvu.
Živi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.
