Prikaz knjige „Jednom tako u vijeku biva“, Slobodana Zorana Obradovića. Izdavač „Stihom govorim“ Bijelo Polje, 2013. godina. Štampao „Pegaz“ Bijelo Polje
Snagom ljubavi do vječnosti
Ljubav je nešto posebno, lijepo što čovjeka odvlači od problema i briga svakodnevnog života. Samo prave ljubavi traju vječno, ljubav topi tugu i strah, stvorena je da oplemeni čovjeka i da životu smisao. Pjesnik Obradović uzdiže ljubav na pijedestal vrijednosti i daje joj svevremenu ljepotu i uzvišenost.
Tajna smrti je vječita tema filozofskih razmišljanja i književno – umjetničke obrade.
Po konvencionalnoj logici smrt predstavlja jedno, a po pjesničkoj logici nešto sasvim drugo. Po pjesničkoj logici to je samo promjena oblika, ljubav se nastavlja, traje na jedan drugačiji dublji način, lišen ovozemaljskih problema. Ovdje se prosto nameće paralela sa pjesmom Ponoć mene, najpoznatijeg bjelopoljskog pjesnika Rista Ratkovića. Vidimo da je ova tema smrti, odvajanja od voljene osobe i ranije kao i sada privlačila pjesnike posebnog senzibiliteta koji umiju na pravi način da prikažu da smrću ne nestaje sve, jer da je tako život onda zaista ne bi imao smisla. U sonetnom vijencu Slobodana Zorana Obradovića lirski subjekt je transcendentalan, za njega je smrt samo promjena oblika egzistencije. Susreti dvoje zaljubljenih nijesu mogući na javi, ali su zato mogući u snovima, koji su ispunjeni ljepotom i harmonijom
(,,Tebi žao da se iz sna budiš“).
Zamišljeni susret u tom svijetu donosi sreću, ekstazu, kosmička prožimanja; ljubav objedinjuje božansko i ljudsko, zemaljsko i nebesko. Kroz ove stihove Slobodan Zoran Obradović se otkriva kao pjesnik duboke osjećajnosti i bogate misaonosti.
U sonetnom vijencu sistem rimovanja je uvijek bio veoma značajan, ovdje je u katrenima prisutna ukrštena rima (abab,abab), dok je u tercinama cdc, dee. Ovakav izbor rime i neodstupanje od nje tokom čitavog djela govori o suptilnom prilazu ovoj formi. Istovremeno ovakvim izborom rime postignuta je melodioznost pjesničkog djela.
Iako se u starom dobu idealnim za sonet smatrao jedanaesterac vidimo da se i kroz deseterac može izraziti duboka čovjekova osjaćajnost i potreba za bjekstvom iz racionalnog u iracionalno, ovim izborom stiha postiže se ritmičnost djela.
Posebnu pažnju privlači upotreba stilskih sredstava čime se postiže emocionalnost.
Riječi su izraz duha, pa i igri riječi prethodi igra duha. Igra riječi je izraz autorovog duhovnog bogatstva.
Drugačijom upotrebom i igrom riječi
(,,Zbog kojih sam znao da te bolim“)
postiže se ljepota i neobičnost pjesničkog izraza.
Lirski subjekt nezadovoljan i duboko nesrećan zbog odvojenosti od drage utjehu traži u poeziji
(,,Pa u pjesmi vječnu nađoh luku“).
U ovom pjesničkom djelu čitalac može pronaći sve ono što jedno pjesničko djelo treba da sadrži, a posebno bih izdvojio emocionalnost na čemu je insistirao i bard srpske književne kritike, Bogdan Popović.
Poznato je da je sonetni vijenac kao zatvorena književna forma vrlo zahtjevan oblik pjesničkog izražavanja. Pjesnik Slobodan Zoran Obradović upravo je izabrao ovu formu i vrlo uspješno odgovorio ovom izazovu.
Veljko Dedejić,
profesor književnosti
Online izdanje knjige Slobodan Zoran Obradović “Jednom tako u vijeku biva: http://stihomgovorim.com/
Ljubav je svojstvo zbog kojeg je čovek jedinstveno biće u univerzumu. Ona je pokretač mnogih zbivanja i u istoriji je bila motiv čak i za ratove. Ona će oduvek biti motiv za stvaranje, dok bude bilo ljudi na ovom Svetu.