Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

13. Aprila 2013.

U susret 100. godišnjice rođenja Envera Čolakovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

 

Enver Čolaković

 

munara

 

.

.

.

.

.

STAROM MUJEZINU

 

Popni se, dedo, uz sto basamaka
na vrh naše stare na ćoše munare,
u zejtin umoči sve lučli fitilje,
pa šenluči, dedo – upali kandilje.
A kada istrgneš iz mišica mraka
zagrljeni šeher, pa on bljeskat stane
u treptaju žutu kandilja i milja,
nek ti pogled dolje na mahale pane,
na bosiljka struke, katmere i smilja,
na pendžere stare i ašike mlade,
a u srce nek ti nova mladost kane
pa uzdigni ruke Allahu na dovu
i – Dina ti, dedo! – šapni dovu ovu:

Allahu, vječna dobroto, praštanje,
krasnije neg što Te uzdiže maštanje
pokloni svijetu,
ptici i cvijetu,
i svakom glogu, i svakom trnu,
i svakom kopcu, gavranu crnu,
i svakoj travci, i svakoj pčeli,
i svakom mravu, i svakoj jeli,
i svakom momku, i svakom dedi,
djevojci svakoj, i svakoj nani,
pokloni, Bože, sreću i mir!
I neka svijet,
i neka cvijet
i sve i svatko sretni su noćas
ko onaj rob Tvoj, Allahu vječni,
daleko tako od Bosne i ove
mahale stare
i vitke munare
na ćoše
sad zove mene, da firale tražim
i sipljiv, zgrbljen kašljucam i stenjem,
al da se ipak čilo, hitro penjem
sve do šerefe
i palim kandilje,
zejtinli fitilje
i gledam milje,
bosilje, smilje,
i učim dove za sreću i mir…

Popni se, dedo, i uči ezane
neka se ori nad šeherom mir.
Pozovi, starce, mjesec i zvijezde,
nebo i zemlju – sreći na pir.

Pa kad ti oči staračke plave
zastanu tamo na bjelkastu brdu
s kojeg u vječnost kratak je put,
sagnute smjerno sijede glave
misao jednu ne izreci tvrdu,
jer na sudbinu ne smijem bit ljut.
Prouči samo Fatihe dvije
za one dobre majčinske oči
i srce toplo, i ruku meku,
i onu vrelu za sinom žuđ,
pa će u grobu ustreptat grud
majke tad moje novim životom…
A potom…
Čut će sav Šeher kako iz groblja
pozdrave šalje nad glave roblja
smrti i vječnog dobra mi mati
i kako smjelo
cjeliva čelo
one, rad koje sada Te budim
dobri dedo moj…

A otac mrtvi?… Čut ćeš ga, znam,
Strogo će gunđat: Nije te sram
buditi starca, sinko, u sreći,
al sad si bolji, al sad si veći
jer nisi sam…
I još će preko noći i zvijezda
i preko tople molitve tvoje,
dobri moj dedo,
blagoslov jedan nježan i drag,
iskren i blag
poslati na dar mojoj pravoj sreći,
njoj, dedo, njoj…
A ti tad brzo uzvini glavu
ne brišuć suzu u oku plavu,
samo uzdahni duboko, sretno
i smjerno, vjerno, pomalo sjetno
zapjevaj vječnom divnom Allahu
himnu u strahu
i ushitu svom:
Najveći, najveći, najveći je Bog
i voli, i voli – voli roba svog!

Spusti se, dedo, niz sto basamaka,
uduni fenjer, jer već zora sviće,
zora, koja nikad ugasit se neće –
Zora moje sreće.

(11. XII 1947.)

 

enver colakovicEnver Čolaković je rođen u Budimpešti 27. V 1913. godine. U Sarajevu polazi u srednju školu, a završava je u Budimpešti gdje je 1932. godine upisao Tehničku visoku školu. U Budimpešti studira matematiku i fiziku, historiju u Zagrebu. Od 1939. godine stalno živi u Sara­jevu, a potom u Zagrebu. Prve stihove objavio je na mađarskom, a pisao je i na njemačkom. Od 1939. godine piše samo na hrvatskosrpskom / bosanskom jeziku. Puno je prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, kazališni redatelj, lektor, korektor i urednik. Najpoznatija djela su mu: LEGENDA O ALI-PAŠI, roman, IZABRANE PJESME, poezija, LOKLJANI, roman, itd. Samo zbog toga što mu je roman LEGENDA O ALI-PAŠI dobio prvu nagradu Matice hrvatske 1944. god., u vrijeme NDH, Enver Čolaković i njegova djela koja su puna ljubavi prema Bosni i islamu bila su zabranjena, nepoznata i nepoželjna. Tek padom komunizma, početkom 90-ih godina on je u Bosni nanovo otkriven, a roman LEGENDA O ALI-PAŠI je potpuno zasluženo ušao u obaveznu lektiru. Enver Čolaković je umro u Zagrebu 14. IV 1976. godine.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Proza i poezija Nade Matović

Nada Matović       Mladosti krala mi daj   Svako od nas ima neki nedosanjani san koji želi dostići, ali to nije ali nije to lako, ali u mladosti moramo raditi na njima i razvijati u što većoj mjeri, stvorat...
by Redakcija
 

 
 

ELMA SELIMI: ZAKASNIĆEMO DA BUDEMO LJUDI

Elma Selimi   ZAKASNIĆEMO DA BUDEMO LJUDI   Tipično lice sveta pokazuje licemerstvo mereći kriterijum zločina obdukcijom umrlog čovečanstva. Obraćam se: gutljajima razuma što pomeraju fantomski ud, figurama iz...
by Redakcija
 

 
 

NAMIK BALIĆ: SIRIJA

Namik Balić   SIRIJA   U dalekoj Ženevi, ruku drhtavih od uzbuđenja, opijeni budućim spominjanjem, u udžbenicima njihovih imena…, crtaju nove granice, predstavnici sirijskih naroda. Penzioner iz Damaska, uz...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Dijane Uherek Stevanović

POEZIJA IZ ZBIRKE „NESAVRŠENA” DIJANE UHEREK STEVANOVIĆ   NESAVRŠENA   A vreme, poraženi ratnik, još uvek ne gubi bitku pa ni ja u njemu…     Češe se o vene i leti, ako, dobro je dok me još...
by Redakcija
 

 
 

Jelena Mitrić: Na korzu nikišćkom

Jelena Mitrić     NA KORZU NIKŠIĆKOM   Slučajno sam te srela, večeri neke, gdje drugo nego na čuvenom korzu nikšićkom Ni slutila nisam, da će večeri te početi baš sve prve pahulje jedna topla zima i m...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

One Comment


  1. Predivna pjesma-hvala na objavljivanju.



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona