Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

13. Aprila 2013.

U susret 100. godišnjice rođenja Envera Čolakovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

 

Enver Čolaković

 

munara

 

.

.

.

.

.

STAROM MUJEZINU

 

Popni se, dedo, uz sto basamaka
na vrh naše stare na ćoše munare,
u zejtin umoči sve lučli fitilje,
pa šenluči, dedo – upali kandilje.
A kada istrgneš iz mišica mraka
zagrljeni šeher, pa on bljeskat stane
u treptaju žutu kandilja i milja,
nek ti pogled dolje na mahale pane,
na bosiljka struke, katmere i smilja,
na pendžere stare i ašike mlade,
a u srce nek ti nova mladost kane
pa uzdigni ruke Allahu na dovu
i – Dina ti, dedo! – šapni dovu ovu:

Allahu, vječna dobroto, praštanje,
krasnije neg što Te uzdiže maštanje
pokloni svijetu,
ptici i cvijetu,
i svakom glogu, i svakom trnu,
i svakom kopcu, gavranu crnu,
i svakoj travci, i svakoj pčeli,
i svakom mravu, i svakoj jeli,
i svakom momku, i svakom dedi,
djevojci svakoj, i svakoj nani,
pokloni, Bože, sreću i mir!
I neka svijet,
i neka cvijet
i sve i svatko sretni su noćas
ko onaj rob Tvoj, Allahu vječni,
daleko tako od Bosne i ove
mahale stare
i vitke munare
na ćoše
sad zove mene, da firale tražim
i sipljiv, zgrbljen kašljucam i stenjem,
al da se ipak čilo, hitro penjem
sve do šerefe
i palim kandilje,
zejtinli fitilje
i gledam milje,
bosilje, smilje,
i učim dove za sreću i mir…

Popni se, dedo, i uči ezane
neka se ori nad šeherom mir.
Pozovi, starce, mjesec i zvijezde,
nebo i zemlju – sreći na pir.

Pa kad ti oči staračke plave
zastanu tamo na bjelkastu brdu
s kojeg u vječnost kratak je put,
sagnute smjerno sijede glave
misao jednu ne izreci tvrdu,
jer na sudbinu ne smijem bit ljut.
Prouči samo Fatihe dvije
za one dobre majčinske oči
i srce toplo, i ruku meku,
i onu vrelu za sinom žuđ,
pa će u grobu ustreptat grud
majke tad moje novim životom…
A potom…
Čut će sav Šeher kako iz groblja
pozdrave šalje nad glave roblja
smrti i vječnog dobra mi mati
i kako smjelo
cjeliva čelo
one, rad koje sada Te budim
dobri dedo moj…

A otac mrtvi?… Čut ćeš ga, znam,
Strogo će gunđat: Nije te sram
buditi starca, sinko, u sreći,
al sad si bolji, al sad si veći
jer nisi sam…
I još će preko noći i zvijezda
i preko tople molitve tvoje,
dobri moj dedo,
blagoslov jedan nježan i drag,
iskren i blag
poslati na dar mojoj pravoj sreći,
njoj, dedo, njoj…
A ti tad brzo uzvini glavu
ne brišuć suzu u oku plavu,
samo uzdahni duboko, sretno
i smjerno, vjerno, pomalo sjetno
zapjevaj vječnom divnom Allahu
himnu u strahu
i ushitu svom:
Najveći, najveći, najveći je Bog
i voli, i voli – voli roba svog!

Spusti se, dedo, niz sto basamaka,
uduni fenjer, jer već zora sviće,
zora, koja nikad ugasit se neće –
Zora moje sreće.

(11. XII 1947.)

 

enver colakovicEnver Čolaković je rođen u Budimpešti 27. V 1913. godine. U Sarajevu polazi u srednju školu, a završava je u Budimpešti gdje je 1932. godine upisao Tehničku visoku školu. U Budimpešti studira matematiku i fiziku, historiju u Zagrebu. Od 1939. godine stalno živi u Sara­jevu, a potom u Zagrebu. Prve stihove objavio je na mađarskom, a pisao je i na njemačkom. Od 1939. godine piše samo na hrvatskosrpskom / bosanskom jeziku. Puno je prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, kazališni redatelj, lektor, korektor i urednik. Najpoznatija djela su mu: LEGENDA O ALI-PAŠI, roman, IZABRANE PJESME, poezija, LOKLJANI, roman, itd. Samo zbog toga što mu je roman LEGENDA O ALI-PAŠI dobio prvu nagradu Matice hrvatske 1944. god., u vrijeme NDH, Enver Čolaković i njegova djela koja su puna ljubavi prema Bosni i islamu bila su zabranjena, nepoznata i nepoželjna. Tek padom komunizma, početkom 90-ih godina on je u Bosni nanovo otkriven, a roman LEGENDA O ALI-PAŠI je potpuno zasluženo ušao u obaveznu lektiru. Enver Čolaković je umro u Zagrebu 14. IV 1976. godine.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Pjesma sinu

Said Šteta     Pjesma  sinu     Naslonjen na uspomene sa teretom od godina otimam se  žalu sjeti Iz oka mi suza krene ‘nako  čista, topla, fina ja kao na plesnom balu u pirueti   Život meni št...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Mojoj Nejri

Said Šteta     Mojoj  Nejri     Petak je u nebo lete kape da potvrde znanje koračam ilidžanskom alejom javorova neću do vrela Moja Nejra drugi put zapisujem tvoje odrastanje nosim dva kofera posloženih...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Dojčinović: Bajram komšija Miraleme

Dušan Dojčinović     BAJRAM KOŠIJA MIRALEME     Bajram komšija Miraleme Neka ti poslije, posnog ramazana, Kuća uvjek bude, puna djece Ni pusta, ni sama.   Neka ti se odžakom, dim ko’ Bajrak vij...
by Redakcija
 

 

 

Zoran Antonijević: Na klupi ispred stare časovničarske radnje

Zoran Antonijević, Srbija, Mladenovac   NA KLUPI ISPRED STARE ČASOVNIČARSKE RADNJE   Neće se vratiti beli mačak Pojeo ga je pas Neće se vratiti pas Pojeo ga je komšija Neće se vratiti komšija Otišao je u man...
by Redakcija
 

 
 

Izbor iz poezije Aksane Sprinčan

Aksana Sprinčan (rođena 1973, Lunjinec, Brecka oblast) je beloruska književnica i pesnikinja, direktorka Pesničkog pozorišta „Art. S.“ (art-s.by), članica Udruženja književnika Belorusije od 2005. godine. Radila je ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

One Comment


  1. Predivna pjesma-hvala na objavljivanju.



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona