Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

13. Aprila 2013.

U susret 100. godišnjice rođenja Envera Čolakovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

 

Enver Čolaković

 

munara

 

.

.

.

.

.

STAROM MUJEZINU

 

Popni se, dedo, uz sto basamaka
na vrh naše stare na ćoše munare,
u zejtin umoči sve lučli fitilje,
pa šenluči, dedo – upali kandilje.
A kada istrgneš iz mišica mraka
zagrljeni šeher, pa on bljeskat stane
u treptaju žutu kandilja i milja,
nek ti pogled dolje na mahale pane,
na bosiljka struke, katmere i smilja,
na pendžere stare i ašike mlade,
a u srce nek ti nova mladost kane
pa uzdigni ruke Allahu na dovu
i – Dina ti, dedo! – šapni dovu ovu:

Allahu, vječna dobroto, praštanje,
krasnije neg što Te uzdiže maštanje
pokloni svijetu,
ptici i cvijetu,
i svakom glogu, i svakom trnu,
i svakom kopcu, gavranu crnu,
i svakoj travci, i svakoj pčeli,
i svakom mravu, i svakoj jeli,
i svakom momku, i svakom dedi,
djevojci svakoj, i svakoj nani,
pokloni, Bože, sreću i mir!
I neka svijet,
i neka cvijet
i sve i svatko sretni su noćas
ko onaj rob Tvoj, Allahu vječni,
daleko tako od Bosne i ove
mahale stare
i vitke munare
na ćoše
sad zove mene, da firale tražim
i sipljiv, zgrbljen kašljucam i stenjem,
al da se ipak čilo, hitro penjem
sve do šerefe
i palim kandilje,
zejtinli fitilje
i gledam milje,
bosilje, smilje,
i učim dove za sreću i mir…

Popni se, dedo, i uči ezane
neka se ori nad šeherom mir.
Pozovi, starce, mjesec i zvijezde,
nebo i zemlju – sreći na pir.

Pa kad ti oči staračke plave
zastanu tamo na bjelkastu brdu
s kojeg u vječnost kratak je put,
sagnute smjerno sijede glave
misao jednu ne izreci tvrdu,
jer na sudbinu ne smijem bit ljut.
Prouči samo Fatihe dvije
za one dobre majčinske oči
i srce toplo, i ruku meku,
i onu vrelu za sinom žuđ,
pa će u grobu ustreptat grud
majke tad moje novim životom…
A potom…
Čut će sav Šeher kako iz groblja
pozdrave šalje nad glave roblja
smrti i vječnog dobra mi mati
i kako smjelo
cjeliva čelo
one, rad koje sada Te budim
dobri dedo moj…

A otac mrtvi?… Čut ćeš ga, znam,
Strogo će gunđat: Nije te sram
buditi starca, sinko, u sreći,
al sad si bolji, al sad si veći
jer nisi sam…
I još će preko noći i zvijezda
i preko tople molitve tvoje,
dobri moj dedo,
blagoslov jedan nježan i drag,
iskren i blag
poslati na dar mojoj pravoj sreći,
njoj, dedo, njoj…
A ti tad brzo uzvini glavu
ne brišuć suzu u oku plavu,
samo uzdahni duboko, sretno
i smjerno, vjerno, pomalo sjetno
zapjevaj vječnom divnom Allahu
himnu u strahu
i ushitu svom:
Najveći, najveći, najveći je Bog
i voli, i voli – voli roba svog!

Spusti se, dedo, niz sto basamaka,
uduni fenjer, jer već zora sviće,
zora, koja nikad ugasit se neće –
Zora moje sreće.

(11. XII 1947.)

 

enver colakovicEnver Čolaković je rođen u Budimpešti 27. V 1913. godine. U Sarajevu polazi u srednju školu, a završava je u Budimpešti gdje je 1932. godine upisao Tehničku visoku školu. U Budimpešti studira matematiku i fiziku, historiju u Zagrebu. Od 1939. godine stalno živi u Sara­jevu, a potom u Zagrebu. Prve stihove objavio je na mađarskom, a pisao je i na njemačkom. Od 1939. godine piše samo na hrvatskosrpskom / bosanskom jeziku. Puno je prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, kazališni redatelj, lektor, korektor i urednik. Najpoznatija djela su mu: LEGENDA O ALI-PAŠI, roman, IZABRANE PJESME, poezija, LOKLJANI, roman, itd. Samo zbog toga što mu je roman LEGENDA O ALI-PAŠI dobio prvu nagradu Matice hrvatske 1944. god., u vrijeme NDH, Enver Čolaković i njegova djela koja su puna ljubavi prema Bosni i islamu bila su zabranjena, nepoznata i nepoželjna. Tek padom komunizma, početkom 90-ih godina on je u Bosni nanovo otkriven, a roman LEGENDA O ALI-PAŠI je potpuno zasluženo ušao u obaveznu lektiru. Enver Čolaković je umro u Zagrebu 14. IV 1976. godine.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Senada Homarac: Ljubav u tišini

Senada Homarac  . Ljubav u tišini  . Ne postoji slučajnost u životu Nije slučajno Tihi zvuk harfe iz daleka Kroz vazduh lepršajući Moje srce dirnuo. Ne mogoh svoja vrata otključati A ti kažeš: ,,Kuću svoju sruši ti...
by Redakcija
0

 
 

Dvije pjesme Senade Homarac

Senada Homarac  Tvoj dar Usred aprila duša Tvoja bijela dan Ramazana posula pahulja mala meni na dlan sletila. Uprkos udaljenosti na blizinu Tvoju vječnost našu me podstakla. Dok se smjenjuju noć i dan zima i proljeće izv...
by Redakcija
0

 
 

Ilda Arnautović: Kako nastaju moje pjesme

Ilda Arnautović   KAKO NASTAJU MOJE PJESME     Pitate kako nastaju Pjesme moje, Tužne i sjetne, Pune čežnje neke, Kažete da u njima ima žala I da sam opjevala Ljubavi daleke…   Pjesme su moje Lju...
by Redakcija
0

 

 

Aida Kuko: Ramazan u meni

Aida Kuko     ***   Oh moj vjetre… Što ašiku zaljubljenom svoje tajne kazuješ, pomiluj kose moje povjetarcem lahkim, tajnu ljubavi otkrij, pa me velom njenim zaogrni, da me poput sjene prati. Sulejmanova...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ilda Arnautović: Moj Šems

Ilda Arnautović     MOJ ŠEMS       Ne, ja ne plačem večeras i ove suze u oku, Nisu od sjete, od čežnje i tuge nisu, ne! Pogled mi malo zabljesnulo sunce To melek samo miluje mi srce. I ovaj drhtaj moga ti...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

One Comment


  1. Avatar

    Predivna pjesma-hvala na objavljivanju.



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange