Berislav Jurič
***
.
Imala je oči kao sunce
glas kao more
i hod kao let ptice
Volio sam ju snažno
kao oganj, ludo kao vjetar
i ona je, možda, voljela mene
.
Bila je proljeće,
imala je oči kao sunce
i glas kao zora
Imala je srce
visoko i hladno
kao vrh planine
.
GOLOTINJA
.
ustaješ
sneno treseš
san iz svoje kose
(prepuna svoga tijela)
presretna
zbog okrunjene noći
kao rosa dotaknuta suncem
topiš se pred dodirom jutra
blažena
u mom pogledu
jača od otkrivene studeni
.
MOLITVA
.
Blažene neka su
one noći
kad umorom shrvan
usnem
uz nedovršenu molitvu
misleći na tebe
Berislav Jurič rođen je 1980. godine u Tomislavgradu. Živi i radi u Mostaru. Piše poeziju i prozu. Dobitnik je prve nagrade za ciklus pjesama Šimićevih susreta 1998. i 2006. godine. Nagrađen je i za najbolji tekst objavljen u studentskom listu Sveučilišta u Mostaru Opomena (priča Ruke).
Bio osnivač i urednik gimnazijskog časopisa Marul, urednik u studentskom listu Opomena te novinar mostarskog Dnevnog lista, portala Pincom.info, Monet.ba.
Danas radi kao novinar i urednik Internet portala Bitno.ba.
Objavljivao u Našim ognjištima, Albumu, Osvitu, Opomeni, Liparu (Srbija), Motrištima, Mogućnostima, na Internetu te u dvojezičnom hrvatsko-slovenskom zborniku. Bio uvršten kao autor pjesme tjedna Jutra poezije (Zagreb).
