NUDŽI, POTRČI, NA CILJU JE LJUBAV
i opet po zelen travi, tvojim nježnim stopalima gazila
ti predivna, ti ljepoto usred Ramazana
na gladan si stomak sita Bogu pjevala.
i tebi moja Bosanko što stoljećima čuvaš čistotu duše
i tebi moja rano, moja Trebinjko
neka cvjeta bajramski najljepši cvijet.
U praskozorju našeg gonjenja
naše muke i bezbožne tmine
što se strvi na nas na drevnom istoku
da stane, da naša ljubav otjera gnjev.
Tebi bezbožna, ogoljena, odlutala
i tebi predaleka što me ne znaš
i tebi što me znaš, a ne znaš,
volim te ma kakva da si
MOJA ZEMLJA
Moja je zemlja zemlja
u kojoj su vazda najbolji ginuli
da bi se najgori obogatili
i iz koje su najpametniji bježali.
Zemlja đe ne znam rodi li se
onaj što umire ili ti umre
onaj što se rodi.
Zemlja u kojoj nije
nikada mladosti bilo
no starine sjedih misli
i surih pogleda
Zemlja u kojoj je vazda
pamet bila u izbjeglištvu
i đe smo vazda pljuvali žive
a slavili mrtve.
I što bi ga više pljuvali za života
to bi ga više mrtva proslavljali.
Zemlja u kojoj se malim lopovima
skida glava, a velikim kapa.
Zemlja u kojoj se za jednu godinu
stari četiri.
Zemlja u kojoj se vodi lažni rat
sa lažnim vođama
đe se lažno gubi
i još lažnije dobija
đe je lažni nacionalizam
i lažna mržnja
lažne stranke sa lažnim prvacima
lažni patrioti u lažno vrijeme
sa lažnim idealima.
Lažni naši, još lažniji njihovi
lažni partneri lažnih protivnika
lažni narodi i još lažniji nadnarodi
lažni cari lažnih država
lažne igre sa lažiranim rezultatima
lažni intelektualci i još stvarniji glupaci
lažna vjera i lažni vjernici.
Zemlja gdje je jedino istinska
pljačka i pogibija.
Zemlja u kojoj je budućnost
vraćena u prošlost
koja nema budućnost.
