Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

4. Novembra 2013.
 

Tri pjesme Borisa Miloševića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Boris Milošević

 

 

 

 

 

 

 

Pokoj mojoj ljubavnoj saputnici

 

Pade noć. Zavjesa se spusti.

Sve što mi se dešavaše preko dana na trenutak me napusti.

Pojavi se djevojka obučena u bijeloj haljini, plavih očiju, plave kose

I počeše nekakva čudna osjećanja da me nose.

Osjetih nekakav strah, zbunjenost i prazninu,

Dok mi se ona polako primicaše u nekakvom dimu.

Njena kosa plava poskakivaše na njenoj glavi,

I tada mi njene usne rekoše da sam ja za nju jedini i pravi.

Ne shvatih je. Ustadoh sa starog kreveta i krenuh ka njoj brzo,

A ona uperi prst u mene i odmah se zamrzoh.

Htjedoh da je pitam zašto učini to,

Ali ona odjednom nestade poput male vile, kao da je i htjela to.

Ubrzo se pomoću ugrijalog starog kamina odledih i bijah čitav kvasan,

A na stolu ugledah nekakvo pismo i na tacni svjež ispečen kroasan.

Kroasan iz neke znatiželje pojedoh i otvorih pismo u kojem pisaše

„Šteta što naše srce nikada istim ritmom ne kucaše!“.

Pozli mi odjednom. Poput kugle od 1000 kila postade mi glava,

A ispred mene se pojavi ista ona djevojka plava.

„Dođoh da te dotučem umjesto tog otrovnog kroasana

Ti ljušturo ljudska, ti izdajice mala!“.

„Moram te sada ubiti i prepustiti se Bogu da mi sudi!

Umri sada i nikada se više ne probudi!“.

Sjetih se da je ona cura koju davno prevarih i pobjegoh iz grada,

I evo, sada završavam život u stilu običnog gada!

Odjednom nestade sve to,

A ja ležah na onom istom krevetu, samo što sada bijaše jutro.

Protrljah oči, pa onda se nasmijah iz srca, onako gromko, bez granica i veselo,

a onda se prisjetih kako sam zaslužan za jedno mrtvo, već istrulo žensko tijelo!

To mrtvo žensko tijelo bijaše moja bivša djevojka Sara,

Koja kada saznade da sam je prevario i otišao iz grada,

Ubrzo se baci pod lokalni tramvaj i na neslavan način strada.

Sada, suze mi počeše teći,

A u srcu osjetih vatru živu.

Pokoj mojoj Sari!

Pokoj mojoj ljubavnoj saputnici!

 

Uzmi mi život rijeko bezosjećajna

 

Umrije mi majka, a onda otac i na kraju stara, od suza i bola napaćena baka,

A ja nastavih sa životom poput ranjenog nezapamćenog junaka.

Nastavih da živim ovaj grozni i okrutni život poput ritma balada,

Tražeći od nekoga bar malo osjećanja za ovog pjesnika u čijoj je duši jedna gnojava rana.

Nažalost, ne nađoh nekoga da mi život popravi i uljepša malo,

I evo, sada, nalazim se na starom mostu sa kojeg skačem u duboku rijeku pravo.

Ne znadoh da plivam, a rijeka me svojim jakim i brzim virovima izokreta vješto,

A onda se nađoh na obali rijeke u nevjerici gledajući nešto.

To nešto bijaše sunce koje svojim zlatnim zracima poput ćebeta pokrivaše mene,

A ja se sjetih mojih pokojnika dragih i suze bolno potekoše iz mene.

Zašto mi život sada ne uzmeš, bezosjećajna rijeko kada ti ga nudim ja,

Već uzimaš mlade živote, ti, rijeko bezosjećajna?!

Zar ti nije žao dok me gledaš ovako nesrećnog sada?!

Uzmi mi više život, bestidnice jedna, uzmi i ne budi toliko jadna!

Šta je?! Nemoj mi reći da uzimaš tuđe živote slučajno i da si osjećajna!

Čuješ li me?! Uzmi mi život ti jedna rijeko bezosjećajna!

 

Stid vas bilo za sve!

 

Stid vas bilo, vi, ljudska gomilo mesa što bijete djecu usred bijesa!

Stid vas bilo jer zbog vas nevina djeca plaču i pate,

I želim da vam se svi vaši grijehovi skupo naplate!

Tjerate ih da na silu domaće pišu,

A onda kada pogriješe tjerate ih da sve to obrišu!

Zar nemate u sebi i malo stida, već djecu tjerate da plaču, vi gomilo mesa bijedna!

Da li je moguće da svoju djecu maltretirate i tučete?!

Kako vam ih nije žao kad ih za uši vučete?!

Da li vam je žao kada ih prutom bijete,

Ili i tada mislite da to zaslužuju,

a vi da ste roditelji i to da radite jer imate pravo i jer smijete!

Ne! Nemate pravo! Sada kažem vama ja!

Završićete u zatvoru, vi, gomilo mesa bestidna!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Izabrana poezija Aleksandre Đorđević

Aleksandra Đorđević     Na početku ljubavi   Nemoguće da se ne znamo od ranije, da si usput pokupio srce moje. Mora da je nekad bilo neko dvoje, moje lice, usne tvoje.   Nije mi teško da te slušam, na...
by Redakcija
0

 
 

KONKURS za prijem novih studenata na prvoj godini postdiplomskih studija za 2021/2022. godinu

Univerzitet “Hadži Zeka” iz Peći je objavio KONKURS za prijem novih studenata na bosanskom jeziku iz Crne Gore na prvoj godini postdilomskih (Master) studija za akademsku 2021/2022. godinu    Za upis studenata na ...
by Redakcija
0

 
 

Ana Grdović: Pristajem

Ana Grdović . PRISTAJEM . U ovim vremenima bez sluha i vida omeđena logikom razuma pristajem jedino na vlastitu viziju ljubavi . Pristajem na tijelo oslobođeno od svake boli što se omatala oko duše kao bršljan . Ne prizna...
by Redakcija
0

 

 

Odlomak iz novog romana Adnana Sijarića ”Paučina” (istinita priča)

ADNAN SIJARIĆ – odlomak iz romana „PAUČINA“     „Naiđu, dijete drago, te godine… Cijeloga života znamo da će nas pristići, a čudimo se tome. Tijelo oslabi, svakojakim tmurnim razmišljanjima na megdan...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Husko Bajrović: Sjećanje na mog oca Ramiza partizanskog borca

Prim. dr Husko Bajrović   SJEĆANJE NA MOG OCA RAMIZA BAJROVIĆA, BORCA ŠESTE PROLETERSKE ISTOČNO – BOSANSKE BRIGADE U DRUGOM SVJETSKOM RATU   Bajrović Ramiz, rodio se 15. maja 1926. u Beranama, u radničko-...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange