Enver Muratović
***
Ljubim kamen što si takla
Rukom svojom davnog ljeta;
Ja – griješnik, željan Pakla,
Na svijetu – bez svijeta!
Jer, bez tebe ljeto nije
Kao ljeta prošla što su;
Nemam nikog da usnijem…
Nikog nemam. Muke to su!
Sada nijem smišljam kud’ ću:
Putevi su svi za Nigdje;
Ostao bih – nemam kuću!
Imal’ išta za me igdje?
Ljubim kamen kud si prošla…
Smrti, moja – dobrodošla!
K’O DA ME NI BILO NIJE
Neka ti kažu nebesa
Koliko ima te, Ženo
U ovoj tišini plesa
Krvi što ključa venom;
Neka ti pokažu ptice
Lepetom mekih krila
Koliko žudim da lice
Dotaknem tvoje k’o svila;
Koliko hoću – a strah me –
Obgrlit’ lukavo, mila,
Tvoj struk! A prah me
Starosti polako krije…
Biću tek san što si snila –
K’o da me ni bilo nije.
DA UĐEŠ U SAN
Iz svake knjige javljaš se ćutke,
Dobro me držiš budnog do zore;
Sklopljenih očiju, k’o u lutke,
Odletiš iz sna kroz prozore.
I bolno hoću da te dovučem:
Stežem ti ruku, ali bez snage;
Kako i danas – tako i juče
Nestaješ usred srebrne magle.
I ne znam kako do novih snova,
I da li hoćeš biti u njima
K’o u riječima što su slova;
Čekaću zato, smrvljen od bola,
(Sred vrelog ljeta – meni je zima!)
Da uđeš u san mekano gola…
Enver Muratović, rođen je 18. marta 1978. godine u Rožajama. Objavio zbirke poezije: ZA SUNCEM ZAVIČAJA, MRZ Pljevlja, 1996; SUNCE U ČAŠI (haiku), Rožaje 1997; UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998; DRUGA OBALA, KOMOVI Andrijevica, 2001; NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004.
