Tri pjesme Halila Džananovića

Halil Džananović je pjesnik i publicista iz Srebrenice. Prve stihove objavljuje u omladinskim časopisima 1971. godine, iza čega slijedi dugogodišnji javni rad u sferi pisane riječi. Diwan magazin ga ovom prilikom predstavlja sa njegove tri pjesme.

Džananović je dobitnik je više priznanja za kreativni i javni angažman. Među ostalim, i nagrada BiH Platforme: Ličnost godine u nizozemskoj BH dijaspori (2004.). Dobitnik je specijalnog priznanja na Festivalu poezije mediteranskih zemalja (2005.) u Nizozemskoj. Dobio je Zahvalnicu SSDBiH za višegodišnje praćenje i izvještavanje o sveukupnim, uglavnom, kulturnim dostignućima BH stvaralaca. Pet godina urednik i voditelj radija Bosna koji se emitovao iz amsterdamskog studija. Osim uobičajenih medija, poezija mu je zastupljena u dokumentarnim filmovima i TV emisijama (Deset godina Tribunala, TV West, DenHaag, TV Hayat…). Neke od pjesma su mu prevedene na engleski, nizozemski, makedonski… Živi u Amsterdamu.

.

JUTARNJA FOTOGRAFIJA

Pogled iz ptičje perspektive,
Iz slobode, ispod Njegovog
Okrilja.

Vizija ovog prolaza, magija…
Simbolično jutro puno poruka.
Za njima će darovi i snopovi
Svjetlosti.

On može sve! Vidi behar;
U bijeloj odori cakle se oči,
Samo čisto i sitnije opstat´ će
U ovoj surovosti.

U magiji protoka, u ispunjenom
On može niz pahuljice u krunice.
To su simboli što u srcu otkopah,
Manje boli.

Promrzlo beharje produljit će
Kroz magiju zrenja i kružnog
Toka.

Uistinu!
Plodovima teče milost
Univerzalnog krvotoka

.

VJEROVJESNIČKA RUMEN
(Za dr Ervina Sendijarevića)

Kad je vijest o Tebi
O, Milosniče
Stigla u moju zabit
Did ju je već znao

A znanje se plaća

Zaplesao je srebrenkasti
Vrh jatagana
S drškom od dragulja

Toplinom sebe
Did je ispisao
Ružičastom flekom
Ponovno saznanje o Tebi

I rastao se
Sa sobom
Čovjekom

Kamen mu isklesan
(STEĆAK)
Vucaramo po tuđim bespućima
Tuđi tuđima
A tuđi i sebi samima

.

BESKONAČNA TRAGANJA

Vrisnuh!
Na izvorima
Tvog djela i lika

I survah se u svoj ponor
U nagoviješten muk pjesnika

Odšutjeti nenajavljene nepogode
U kružnoj putanji samotrzaja
Dok te zvijezde ponovo ne rode

Il’ samo slutnji tek slugom biti
Opjevao sam te u svemu
I nastavio ponovno u sebi tražiti