Marica Behtan Cecelja pjesnikinja usamljena i neshvaćena u vječnoj potrazi za srodnom dušom rođena je 2. prosinca 1960. godine. Živi u Ivanić Gradu u Hrvatskoj. Napisala šest zbirki poezije. Zbirke Obrisi i Virtuelni krug mogu se pogledati na internetu www.digitalne-knjige.com. Ušla sa pjesmama u mnogo zajedničkih zbirki i zbornika: Garavi sokak 2013., Čukarice 2013., KUD Dragutin Domjanić Adamovec. Dobtinica više nagrada, neke pjesme uglazbila, nastupila u bezbroj radio emisija za pjesnike i imala nekoliko nastupa na TV.
Kontakt: maricapjesmarica@ymail.com i mpjesmica@yahoo.com
PO OBIČAJU SAMA
napisah jutrom stihove
što ih sanjah
površno zapamčene o nama
previše ti pažnje u snu poklanjah
a ostah po običaju sama..
poželim ponekad da si tu
i da se na te oslanjam
nestaješ u mom snu
ja te po običaju sanjam
ne pitaj me čija sam tko mi snove grije
tvoga srca rana sam što zarasla nije
ne pitaj dal sama sam
tko me jutrom budi?
tvoga srca stranac sam
što te tajno ljubi
u duši tvoja sam i dajem ti sve
u srcu sanjar sam i živim za sne o nama
u pjesmi klanjam se
DRVEĆE PUTUJE
Žuto cvijeće u sivo smeđem polju proleti
jesen postara žalosne vrbe tugu osjetim
vlakovi im zanjišu grane
pa trpe šamare sa strane
Budnoj mi pred očima preleti drveće
hrasta i breza bijelih
o koja lepeza mudraca neveselih
srebrnih diva što se kreću u drveću
i lete na krilima sna a snima budna snivam i ja
o kad će već jednom vlak stati
da se ne moram za njima okretati
i sve zamrzne zima
da drveće prestane putovati
vlakom za oblacima
STARE MISLI ISPOD OKLOPA
Stare misli ispod oklopa
Izgubljeno vrijeme bilježi propuste
Nedoumice golicaju tešku narav
Sudbinama koračaju korak po korak
Usamljene duše
Krojači života odmjeravaju i režu
Remeni prolaznosti
Neumorno stežu
