Marija Juračić
BILO JE VRIJEME ROCK AND ROLLA
Bilo je vrijeme
rock and rolla
starih šansona
i balada.
U punoj sali
nasred stola
dvije su čaše
i jedna cola.
Ti si nosio
traperice crne
prošvercane
negdje iz Trsta
a ja sam
kao sve klinke
imala bijele
balerinke.
Pričao si nešto
o svom imenjaku
iz Konstantinova
o slobodi riječi
i o čarobnjaku
koji može sve
prepreke prijeći.
Bili smo mladi
I pomalo divlji
slobodni i sami
kao junaci
nekog romana
kao lica
u nekoj drami.
Tako je vrijeme
rock and rolla
ostalo u meni.
U praznoj sobi
nasred stola
jedna je čaša
i jedna cola.
IZ TAJNIH DUBINA
Ja nemam s kime razmijeniti riječi
iz noćne more nitko me ne budi
moja ljubav kraj mene ne spava
nit’ mi prstom usne ocrtava.
Pod pustim nebom stojim sama, bosa
lijevaju kiše, brišu suze s lica
stisnuto grlo ne ispušta stih
kamen je tako samotan i tih.
U vrtu našem još njegujem cvijeće
jedino njega tebi mogu dati
do dana onog kad će ime moje
uz ime tvoje na kamenu sjati.
Što te sprječava iz tajnih dubina
da znak pošalješ, da znam da te ima?
Sve više mislim da ničega nema
da život kratak tek varke sprema.
GITARA JE ZASVIRALA FADO
Gitara je zasvirala fado
iznenada, jedne noći crne
došla je da razdere srce
zadnji plamen svijeće da utrne.
Možeš li ti miris noći biti
sakriti se u dodiru vala
možeš li na obraze svele
spustit cjelov sa Letina žala?
Nestajem.
Oko mene život huji.
K’o u nekom starom filmu
samo još gitara bruji.
Nestajem.
Oko mene život teče.
K’o u priči nekog stranca
Odlazi još jedno veče.
Gitara je zasvirala fado.
iznenada, jedne crne noći
došla je da utješi srce
da mi kaže: I život će proći.
