Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

14. Jula 2015.
 

Tri pjesme Marije Zebčević

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Marija Zebčević

 

 

 

 

 

Ne mogu se sjetiti ni jedne jedine stvari o kojoj smo pričali tog jutra

.

Možda uopće nismo pričali

Sigurno smo bar nešto rekli

Ničega od toga se ne sjećam

Sjećam se toplo uređenog kafića, sav u drvu

Sjećam se pjesme koja je zasvirala i koja me nikada na ništa drugo neće sjećati

Sjećam se da je bilo jako hladno vani, a unutra je bilo tako toplo, prijatno

A ja te nisam smjela zagrliti

jer smo rekli da više nismo

jer bi se raspala kao…nešto… ne znam…nešto što se raspada pri dodiru

Kao sad

Samo što te sad nema

Pa se mogu raspasti kao… kao ja, u svom stilu,

uz  čašu vina, stare fotografije, cigare, suze,

prepravljanje stihova koji bi trebali biti spontani

 

 

Ne značiš mi više ništa

.

Ponekad

Kad zamijene te svjetla grada, mir planine, nova pjesma

Vraćam ti se kad nemam više čemu

Nismo valjda onda ništa ništa ni bili

Neuspjeli pokus

A kad me probode ko grom samo jedna naša uspomena

Bili smo najveća ljubav ikad

Neponovljiva, neobjašnjiva, najhrabrija i nedokučiva

A kad iziđemo iz stiha samo smo dvoje ljudi koje se više ne poznaju.

 

 

Volim naše uspomene

.

Ne tebe

Ne želim te sada

Želim da se mamurni smijemo

Želim da si mi dosadan

Želim ona lijepa proljeća koja su mirisala po životu

Ne želim tebe

Ne znam u što si se pretvorio

Ne znam tko si više

Puštaš li još bradu, mrziš li japanke, voliš li još uvrnute žene

Falimo mi mi

Blesavi mi koji nedjeljom peku kruh i gledaju serije

Fali mi sve osim tebe

Izgleda da sam te preboljela

Nikad neću preboljeti to što sam te preboljela

Nadam se da si sretan jer ćeš zauvijek ostati  prvi koji mi je poklonio suncokret.

 

Marija Zebčević, rođena u Splitu u veljači 1987.godine, 2008. postala prvostupnik talijanistike i lingvistike, odmah nakon upisala i diplomski studij istoga koji uspješno rastežem već neko vrijeme. U međuvremenu vrijeme kratim honorarnim poslovima, kuhanjem, čitanjem i drugim stvarima kojima već čovjek može kratiti vrijeme i hraniti dušu; pisanjem, naravno, uvijek, u svako doba i u svim uvjetima, ne izlazim bez teke i olovke.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Enesa Mahmić: Strune u dalekim vrtovima (Prva nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2017. godinu)

Enesa Mahmić     STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA     Padala je kiša granata Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je: Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa Drhtale su izrađene, mršave r...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Blaža Stevovića

 DJETELINA SA ČETIRI LISTA . Pobratime pij rujno vino i sa vojvotkinjom od Crne Gore šetaj Bosnom i  srednjom Bosnom sa franjevcima našim i ljubama isto našim lista ti djetelina i više nije čudo što je sa četiri lista...
by Redakcija
 

 
 

Enser Hodža: Planinar

Enser Hodža   PLANINAR   (Planinarima, povodom 11. decembra – Međunarodni dan planina)     Privilegija, Planina me okitila, Sferama duginih boja Sjenu mi uokvirila. Kao da Ametist sam njen Čuva me ljubomorna. Harmon...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Bosnonoga

Said Šteta   BOSNONOGA   Izuj se dok mi koračaš sred misli da ti osjetim stopala bosa i da ih moja čežnja zagolica Bosnonoga, nisu se glasovi naopako stisli guste su šume tvoja bujna kosa nakapanog medom, neljub...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Adnana Sijarića

I   Ako ti kažu da te više ne volim – vjeruj im! Nije me strah tvog gnjeva, tvog očaja (dobrota se lako u pakost pretvara). Ti bijedni, nevoljeni, vječito gladni, od kojih se neprestano skrivam jer čim ih upozna...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona