Mehmed Meša Delić
U avliji
Baglama škripi
i vjetar vija
procvjetale grane jorgovana
i dalje uskače u sokak
po prašnjavoj kaldrmi.
Klepet lavora
nanule razbacane
kroz demire glede oči garave.
Žubor šadrvana,
a odnekud s vana
glas mujezina se prenosi avlijom.
A unutra
đul-djevojka
u jeku joj ljeto
osamnaesto njeno.
A u jesen svadba.
Al’ nje biti neće
jer će se đul-djevojka sakriti
negdje u velikoj avliji.
Jablane vitki!
Jablane vitki!
Ti pade u ogledalo
džamijskog pendžera
ponikavši čelom
pred akšam namaz.
Nije te vjetrina umukla, deblo slomila
ni teški udari groma, ni tupa sjekira
ali te trefi dušmanska granata,
a ti više ne prolista.
U tvoj snažni duh
useli se smrt i ona te osuši.
Nećeš više biti mjesečeva kolijevka,
ni magični smijeh lahora,
ni štap munare gospodstvene.
Proljeće ti više neće biti gost
i neće se vratiti u tvoj život,
i nećeš više vidjeti mak koji cvijeta.
Biti ćeš gnijezdo vrana i mrava
tvoje grane pretvaraće se u kose sijede
koje će prati kiše kisele.
Jablanu vitki!
Ti pade u ogledalo
džamijskog pendžera
vidjeh te u smiraju akšama
i pišem elegiju tvoju kao svoju.
Bošnjakinjo budi majka
Tako vrijedna, tako draga
Sve bi bilo pusto, tužno,
Tako lijepo u din islamu odgojena…
Bez rađanja novih ljudi.
U tebi je čudna snaga
Na zemlji bi bilo ružno,
Bošnjakinjo bezimena
Bez cvijetova i polena…
Iz tvog srca ljubav grije,
Samo je čovjek Allahova želja,
Iz očiju plamen zrači,
Misaonog duha smjela,
U utrobi život vrije…
Što spoznaje Stvoritelja
Na svijetu od svega jači!
I Njegova divna djela…
Plemenito tvoje biće
Bošnjakinjo, budi majka!
Što oduvijek budi čari,
Rađaj djecu svu začetu!
I privlači sve mladiće
Majkom će te ona zvati,
Da postanu neimari.
Najčasnija riječ na svijetu!
Što te vjerno, ljube, vole,
Potomke nam rađaj nove,
Da potomstva rađaš nova,
Budi vječna divna mlada!
Stvoritelju što se mole
Domovina Bosna tebe zove,
Za rod kćeri i sinova…
Sada više no ikada…
Nova djeca, novi ljudi!
Nema zemlje na svijetu,
To je ponos, to je snaga!
Gdje potomstva nije tvoga,
Bošnjakinjo, budi majka!
Ko pčele smo po cvijetu,
Vječno mlada, vječno draga!
Našeg roda bošnjačkoga.
Nek ti djeca krase skute,
Rodilja si nam bila,
Nek te milost pjesmom prati!
Vječno će te poštovati
Kroz životne tvoje pute!
Narod kom si tako mila,
Djeca će ti snagu dati,
Bošnjakinjo budi majka!!!
