Milan Jović je rođen 15. 12. 1997. godine u Neuss, Njemačka. Poezijom se bavi nekoliko godina i ove godine mu je u planu da izda svoje prvo zvanično djelo – zbirku pjesama Misli sa dna svijeta. Sve informacije o njemu su na njegovom sajtu: www.milanjovic.weebly.com
PEPEO
.
Sve oko tebe je pepeo
to je sudbina
svako sitnica koja postoji
Pogledaj u drvo sa prozora
u čovjeka koji prolazi
i u pužića koji žuri u beskraj
Pogledaj u kule, vile, zgrade
sve tužno nasmiješene fasade
i moj crni kist
Sve to jednom će postati pepeo
ja, ti i svi naši bližnji
i sve što nas okružuje
Zato sledeći put kad vidiš pepeo
dobro se zagledaj u njega
i čitaj sve neizgovorene riječi
Odslušaj svaki neodslušan ton
a zatim se zamisli o bijednom životu
crno-sivom životu
Ne daj da naprave pepeo i od tebe, trgni se
usisaj svaki trun tog pepela u sebe
i usliši bivše molitve
A zatim zavladaj svijetom onako kako znaš
Kaži im da od tebe neće satkati pepeo
a onda umri.
Umri misleći da si jači i bolji
da si snažniji i veći
a zapravo si… PEPEO.
CRNO-BIJELA-SIVA
.
Svijet je samo slika
crno bijelo siva
koja te tjera da je obojiš
u svijetlije boje
Tjera te da odlaziš u beskraj
prodaješ svoje znanje i tijelo
prodaješ sve dobro što posjeduješ
da bi kupio te svijetle boje
I u trenutku kad obojiš sliku
naiđe oblak i počne kiša
spere sve srećne boje sa tvoje slike
i baci te u onaj crno bijelo sivi ćosak u glavi
Ako ne shvatiš da su tvoje srećne boje
crna bijela i siva zapravo
cijeli život ćeš bojiti pogrešno iznova i iznova
dok ne shvatiš ono pravo
Zato uzmi svoj kist i slomi ga
navikni se na sve crno bijelo sivo
napravi od toga sreću
i nasmiješen izađi iz kuće
ČUDAK
.
U naletu tišine začujem vjetar
sive tvari mi muče grlo
davno sam iz srca iskopao zlato
i spojio nespojive riječi.
Pogrešno sam shvatao suštine
i nikad vjerovao u istine
jer samo laž definiše svijet,
jer samo laž ga upravlja.
Kroz moja usta je izlazilo bogatstvo,
koje je um prodao nekom budućem čiči
na srcu i dalje stoje konopac i kolac,
ruke proživa krv, u njima nije novac
U njima je hrapava olovka
koja živi za moju hartiju
i doživljava moje pjesme,
dišući kroz marljivost i umjetnost.
Ja nisam on, nisam oni
možda čak ja nisam ja
al’ moje pjesme su sav moj bol
kroz moje pjesme se jedina istina prožima.
