Veljko Bosnić
SUMRAK NAD SOBOM NA KRAJU GRADA
Bodu me slike zavjese do prozora
Buđavog traga duž zida
Sna
Ponekad se odgurnem
Iskočim u noć posve sam
Od sreće kupim krpice
Pobacane
Gotovo uvjek srušim
Veliku drvenu klupu do vrata
Tvoje klompe bjele oglodane
Prazne u uglu se smiju
Bude me sjećanja koja traju
Duže od rječi pokajanja
Ove noći koja sipi
Kap po kap
VJETAR NOSI
.
Vjetar noćas nosi
Okrutnom rukom osvetnika
Koji grabi u klanac
Kanjona
Uski plavi putokaz
Lista svu ovu toplotu
Jutra
Noćas ostavljam na pragu
Tvoje sobe prazne
Jutro neka miriše
Na tebe
Vjetar saveznik
Okrutan i bez veze
Pljušti ispod prozora
Skače
Vjetar napasnik
BJELE KAPI KIŠE
Bjele kapi kiše
Lupaju u okno
Svu noć
Naslonjem o prozor spavam
Otvorenih očiju sanjam
Tvoje sjenke uredno čekaju
Vlažni vjetar
Juga
Slaže pokušaje moje
Uzaludne
Bjele kapi kiše
Sobe
Ostavljene duž puta
Koji ne vodi nikud
Istaknuta slika, foto: Nihad Nurković
