TVOJEM BIĆU PJESMA
Moći ćeš se u ovoj pjesmi uvijek skriti i skrivati
od neljudi i nevremena, oštrih vjetraša sa mačevima od lave
pod njezino ćeš skrovište uvijek moći od nesvijeta otići
još i u smijehu
ma koliko nebrzo god i primjetno za hude i tuđe oči
njoj hodila budeš
niko drugi pratiti te moći neće
nikad iskati neće ta pjesma ni ključ ni zvuk da podana
bude ti
za sve druge biće stijena neprobojna
okovana neuspjesima tvrdim i oporim
jer ova pjesma samo je za tebe
baršunasta od čuvanja i uresa spasa
kad ponestane ti planeta i sloboda u kojoj bi trčala
bosa
ne misleći o gumici za kosu koju negdje si od sreće
izgubila podarivši je nikome a svakome
bliskija ti je ova pjesma već od vlastitog džepa i tijela
gologa
od pora vlastitih sljubljenija ti je i tvojija
i kad sniš išta i kad sniš ništa
budnija će od svijeh svjetova biti u čuvstvu tvojih bora
što ništa su do balske noći godina u kojima te pjesma
odveć čuva
i rijeku svoju slivaće – sa tokom od tvog imena i poleta
ruku
u ovoj pjesmi uvijek moći ćeš da umiješ se mirom
i obučeš kaftan bez ikakve boje
osim boja daha smiraja
što sa granom, gle, svih boja ima plod
u ovoj pjesmi da pustiš suze od kojih će roditi se sreće
dar koji nosiš svijetu
pod slavolucima od dovoljne tišine
moći ćeš bojiti i prozore i vrata
pa sjeti se da za nju ne treba ti ključa ni šifre zvuka
u njoj možeš da ne zoveš mene
a zvaćeš čim u pogledu prvom doznaš
da u tebi samoj još samo za me mjesta ima
u ovoj pjesmi koja samo tvoja je.
NAJMAJSKIJI MAJ
Pričam te letu noći i prinovku snu,
po licu taknem smijeh o tebi,
teče – u milosti hlada,
gdje posljednje zvono jako bude krošnja
čistih duša glasa.
Nosim te na rukama očiju, tamo: čuvstvu drevnih smiraja
i u toku sreće prstom malim činim –
pragove sve u visoka gnijezda.
Povjeravam te životu mora, smrti bez ijedne,
u trenu kad obrazima položim ti kose,
gdje krilu neba vinu tvoje oči
pred publikom mojih putem – java snenih.
OSAM
Kako u kišu sadiš me;
iznova nanovo.
Pa, u pjevu, s njom,
Mi spuštamo se.
Milosteći nemilostkinje:
palucave, (p)razne,
što jezičinama tromim, ubogim,
ciljaše u mržnji, nespretni, bijedi,
letove u rastinju,
neba im.
Daleka.
U OVOJ PJESMI
U ovoj pjesmi nema ogroša, olova.
U ovoj pjesmi neće biti Golijat.
Troja – ni to.
Hiža u vatri.
Plač Savojskog kad na svijet dođe jer ni svijeta takvoga
ovdje biti neće.
1878. ovdje postojati ne može.
Kiko neće izgubiti Ešu.
Pseudomaurski ples slova spaliti neće.
Opasani bićemo mirom samo.
Bez ikakva strada i duše pada.
U ovoj pjesmi.
U ovoj pjesmi samo.
