Vladan Lalović, rođen 1968. godine. Magistar pravnih nauka i doktorant na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je posebne nagrade (menzione particolare) na međunarodnom Konkursu poezije „Nosside“ 2012–Reggo Calabraia (IT). Živi i radi u Podgorici.
EPILOG
.
Ćutanje je naše strašnije od bola
Kad uzdasi krišom počnu krasti nadu
Ne prolazi više kroz kapiju snova
Kad u noćne ure slutim serenadu
.
Bez žudnje i strasti rađaju se dani
Blijedi sutoni promiču ko sjene
Nečujno bez glasa u predjele noći
I ostaju tamo zauvijek sami
.
Ni šum mora nježni u drhtava jutra
Sa zlatastim sjajem što se poigrava
Povratiti neće ustreptale čase
Ni plameni zanos što ga srca gase
