Zerina Kulović
Čekanje
Iza muzejskog stakla,
neobičan prizor:
Žena u crnoj pohabanoj haljini,
stoji ispred slike
na kojoj je drvo žalosne vrbe,
i gleda u plafon,
danima,
godinama.
Kaže da čeka vjetar,
topli vjetar koji će u zoru
zamrsiti njenu kosu,
zanjihati grane drveća,
i donijeti slatku aromu ljubičica.
Obećala mu je da neće umrijeti,
njeno srce – eksponat!
Odvojeno od tijela,
uronjeno u formalin,
i dalje kuca,
drhti u tišini.
Ali, u vazduhu nema ničega,
osim oštrog mirisa
sredstva za čišćenje stakla,
i pucketanja neonke
koja samo što se nije ugasila.
