Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Portreti

6. Aprila 2013.

Jovan Dučić

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Jovan Dučić

.

 

 

 

 

 

 

PODNE

.

Nad ostrvom punim čempresa i bora,
Mlado, krupno sunce prži, puno plama;
I trepti nad šumom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.

.

Ljubičaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Površina šušti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.

.

Prah sunčani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.

.

Sve je tako tiho. I u mojoj duši
Produženo vidim ovo mirno more:
Šume oleandra, ljubičaste gore,
I bled obzor što se proteže i puši.

.

Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,-
Galeb još svetluca. Mir. Svuda je podne.

 

SUSRET

 .

Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli
Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
Iskali smo sunca i sreće smo hteli.

Oboje smo strašno verovali tada
Da se besmo našli. I mi nismo znali
Koliko smo bili umorni i pali
Od sumnja i davno preživljenih jada…

I zanavek kad se rastadosmo, i tako
Stežuć svoje srce rukama obema
Otišla si plačna, zamrzla i nema
K’o što beše došla, tužno i polako.

.

SRCE

.

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javićeš se meni —
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu poćne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdašnjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo —
Uvek novi deo od nove minute.

 

jovan-ducic-wikipedia-1365250960-292509Jovan Dučić se rodio 17. februara 1871. godine u Trebinju, Bosna i Hercegovina. Otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka. Osnovnu školu učio je u mjestu rođenja, a nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Mostaru i Somboru. Učiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima, između ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama Otadžbina (Ne trza te užas b’jede, nit’ te trza užas rana / Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana) i Oj Bosno. Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine, vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se upošljava u manastirskoj školi u Žitomisliću. Kasnije dolazi u Mostar, gdje je u društvu sa Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis Zora. Potom je proveo skoro deset godina na strani, najviše u Ženevi i Parizu. Na ženevskom univerzitetu je završio prava i potom otišao u Srbiju. Od 1910. godine je u diplomatskoj službi. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927. godine, a potom je privremeno penzionisan. 1937. godine je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888, a za redovnog 15. novembra 1892. godine.

Prvu zbirku pjesama Jovan Dučiš je objavio u Mostaru 1901, zatim drugu u Beogradu 1912. godine. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pjesnička pisma iz Švajcarske, Grčke, Španije itd. Kao i Šantić, Dučić je u početku svoga pjesničkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava Ilića; ali kad je otišao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku koja je značila novinu i osvježenje, i u motivima i u izražaju. Snaga i ljepota njegove poezije je u izražaju. On je pjesnika shvatio kao „kabinetskog radnika i učenog zanatliju na teškom poslu rime i ritma“. Naći najsavršeniji izražaj, to je vrhovno načelo njegove poezije. Njegova poezija blješti slikovitošću i melodičnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlađi pjesnici počeli buniti protiv nje, osjećajući i sami njen čar i njen pritisak ujedno.

Jovan Dučić je umro 7. aprila 1943. godine (tačno prije 70 godina) u Indijani, SAD.

 

 

 

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

10 godina portala Avlija.me

Portal Avlija.me koji postoji od 1. februara 2013. godine s ciljem okupljanja i afirmacije mladih pisaca sa četvoroimenog govornog područja (bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski) koji će dati doprinos pomirenju i izgradnji...
by Redakcija
0

 
 

Šefkija Borančić o ”Ženi bez kišobrana” Anele Fetić

Šefkija Borančić   Uz  zbirku poezije: „Žena bez kišobrana“ Anele Fetić   Anela Fetić u mnogo čemu dijeli sudbinu Bihora i Bihoraca-Bošnjaka. Rodnog mjesta Kradenika, te prekrasnog okoliša, pitomih uval...
by Redakcija
0

 
 

Said Šteta o zbirci poezije ”Žena bez kišobrana” Adele Fetić

Osvrt na zbirku poezije Anele Fetić ”Žena bez kišobrana”   Zanimljivo je da je zbirka poezije “Žena bez kišobrana” došla u moje ruke putem portala za kulturu Avlija.me sa kojim godinama sarađujem, a da p...
by Redakcija
0

 

 

AVLIJA: Rezultati 12. konkursa za najbolju pjesmu i priču

Pjesme i priče koje su se istakle na 12. međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2022. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku:   POEZIJA   P...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Radio Slobodna Crna Gora – 6

RADIO SLOBODNA CRNA GORA Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD. RADIO SLOBO...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange