Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Portreti

29. Aprila 2019.

Jurij Daragan – pisac emigracije i simbolike

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

JURIJ DARAGAN,  PISAC EMIGRACIJE I SIMBOLIKE

Piše: Božidar Proročić

Jurij Daragan (ukrajinski: Юрій Дараган) se rodio 16. marta 1894. u Jelisavetgradu današnji Kirovograd,  Hersonska oblast, Ukrajina. Majka je Gruzijka. Otac, Ukrajinac, umro je tri mjeseca prije rođenja sina, tako da je ubrzo nakon rođenja Jurija porodica preselila u Gruziju, u Tiflis. Kada je imao smao devet godina umrla mu je i majka pa je brigu o Juriju preuzela njegova tetka. Jurij Daragan je studirao u realnoj školi u Tiraspolu, međutim rat je prekinuo njegovo školovanje. U Prvom svjestskom ratu je Jurij Daragan bio referent za knjige ruske vojske. Bio je teško ranjen. Posle Februarske revolucije 1917. Daragan – u redovima snaga UPR. U početku  kao komandant mitraljeske grupe u vojnoj školi u Žitomiru, a zatim starešina škole u ​​Kamjancu. Nažalost,  rat je nastavio da ga proganja u godinama koje dolaze,  a zatim odmah ukrajinska revolucija. U redovima UPR vojske oficir Jurij Daragan sa oružjem u rukama, pokušao je da brani nezavisnu ukrajinsku državu. Nakon poraza u oslobodilačkim borbama, Daragan je, zajedno sa drugim vojnicima 1920. godine, bio interniran u poljskim logorima za ratne zarobljenike (Lantsut, Vadoviki, Kalish). Tu i tamo je došla neodoljiva žeđ za kreativnošću, pisanjem i stvaranjem. Ali težak život, emigracija, glad, samoća u logorima, izazvao je i ozbiljnu bolest kod njega od koje se nije nikada oporavio.

Život u kampovima i logorima, ne samo da ga  nije slomio, već naprotiv, upravo tu je došla njegova inspirativna želja za kreativnošću. U logoru Kalish bilo je 12 hiljada ljudi. A onda se pretvorio u obrazovni i kulturni centar ukrajinske emigracije. Uz učešće Jurija Daragana formirano je književno-umjetničko društvo ,,Veselka”, kasnije će i naziv časopisa nositi isto ime. Leonid Kutsenko je tvrdio da je sa Veselkom trebalo povezati Daraganovo rođenje kao ukrajinskog pesnika. Slaboshpitski je dopunio: “Daragan je postao neobičan šator za prašku školu. Možda su ga svi čuli zato što su bili spremni da čuju. Riječ Daragan je vodila sve njih.” U ljeto 1922. godine, nakon logora, otputovao je u Čehoslovačku. Dok sumira svoje utiske i poeziju, Daragan će zablistati ukrajinskim pjesničkom snagom. Tada je došlo do sudbonosnog sastanka sa Nikitom Šapovalom, koji je postao pravi prijatelj u životu  Jurija. On je uspio da dodijeli stipendiju pjesniku i podržao njegove književne ideje u časopisu ,,Nova Ukraina”. Tu je svijet pseudo-praške zbirke poezije pod nazivom “Divlje polje” (Podebradi – mjesto gde je pesnik živio, i mnogi stihovi iz zbirke su napisani upravo tamo). O tome zašto je (po majci gruzijski sin) izabrao ukrajinski jezik na svojim radovima, Jurij Daragan je napisao u pismu Nikiti Šapoval (oko 1925. ), gde kratko i emotivno pjeva svoju autobiografiju: Centralna uloga ciklusa je stepa, kao simbol volje, neograničena, sa svim preprekama postojanju, simbolu Ukrajine. Ukrajine koja je u Daraganu izazivala bol, očaj, suze i patnju za voljenom domovinom za koju se svim srcem borio.

Daragan je pisao  na ukrajinskom jeziku. Prvu  pjesmu objavio je sa svega 14 godina u časopisu ,,Закавказье.”. Dvije godine kasnije dao je niz pjesama u almanahu Porosl, a tri godine kasnije objavljen je u almanahu “Immorelti” i magazinu “Khmel”. Zajedno sa svojim sunarodnikom Jefhenom Malanjukom 1922-1923, Jurij Daragan je osnovao magazin “Duga”, gde je objavio svoja dela.

On je bio jedan od prvih ukrajinskih pjesnika u emigraciji koji je privukao pažnju na zaboravljene stare kijevske pjesme. Pjesme ,,Hike”, ,,Kijev”, ,,Milunia”, ,,Svasti”, koje je prvobitno napisao pjesnik u ,,Veselki”, nijesu samo imale umjetničku vrijednost, već su i postale definitivno početak razvoja ove teme od strane drugih autora. Godine 1925., izašla je jedina zbirka iz njegove kolekcije Sagaidak, koja je, prema kritikama, tematski i ideološki, izgledala kao jedini predsatvnik umjetničke platforme buduće Praške škole ukrajinske poezije. Izlazak zbirke izazvao je pažnju  kritičara, a 1965. knjiga je ponovo štampana.Stalna borba sa bolešću ometala je i život i obrazovanje ovog istaknutog pjesnika. Nije pobijedio bolest. Imao je mnogo književnih planova, inicirao je stvaranje “Društva za uzajamnu pomoć drugim ukrajinskih ratnicima” i samostalno napisao statut društva. U njegovom arhivu je pronađen drugi statut, ali za “Uniju ukrajinskih ratnih demokrata”, čiji je sekretar bio sam Daragan.

Iz poezije nije otišao ni na trenutak. Pjesme su postajale sve više i više sa jakim emotivnim nabojem. Njegovo stvaralaštvo je okarakterisano na sljedeči način. Studentski časopis u Pragu imao je sledeće recenzije: “Daragan je jedan od najboljih poetskih snaga u emigraciji. Njegova ljubav prema prošlosti ukrajinskog naroda blista predivnom bojom prirode i unutrašnje harmonije raspoloženja. Sva poezija Daragana je poezija zvukova, pokreta i boja. Duša prihvata svijet direktno . Daragan privlači prošlost, kao sadašnjost: ništa nije glupo, ali sve kao moderno, živi. Poezija Jurija Daragana je mala po obimu. On je takođe bio zainteresovan za ukrajinsku istoriju u  različitim temama. Nekoliko godina prije njegove smrti, pjesnik je često dolazio iz Praga u Podebradi, gdje su ga proučavali njegovi nedavni borci. Zapravo, samo tri – četiri poslednje godine života Jurija Daragana bile su najaktivniji dio kreativnosti, kada su naslikane pjesme zbirke Sagaidak, koje su naslikale Prašku školu ukrajinske poezije.

Jurij Daragan je veoma volio pejzaž, bio je u stanju da ga sagleda svojim posebnim  pogledom. Čak i u smrtonosnoj pjesmi “Transparentnost” vidimo vezu svijetle poetske palete. Pejzaž ga inspiriše, dodaje snagu, očarava ljepotu. Posebna stranica rada Jurija Daragana bila je pjesma Mazepa (1924), u kojoj je pokušao da ponovo stvori veličinu i tragičnu stranicu vremena Poltavske bitke iz 1709. godine. Osim toga, Jurij Daragan je tokom svog života, zajedno sa ukrajinskom, nosio gruzijsku riječ. Tema Kavkaza u radu pjesnika je veoma značajna. Po kojim putevima god bi vodio njegov emigrantski život, Kavkaz je uvijek bio sa njim. Objavljen je u časopisima “Nova Ukrajina”, ,,Duga”, ,,Književni i naučni glasnik”, almanasi ,,Porosl”, ,,Immoreli.”

Pripada stvaranju Društva ukrajinskih pisaca “Kult” u Pobedri 1924. godine . Objavljen je posebno u časopisima “Nova Ukrajina”, “Studentski dnevnik” (oba – Prag), “LNV”. U svojoj poeziji, formiranoj pod uticajem simbolike ukrajinskog folklora (uključujući Dume), istorijske teme (kneževski, kozački, “Reč Igorovog puka”) su isprepletene sa modernošću; majstorski  se prepliću pejzaž i intimni tekst. Jedina zbirka “Sagaidak” ( 1925 ), koju su kritičari visoko ocijenili, postala je svojevrsni most između tradicije ukrajinskih simbolista i praške poetske grupe. Doprinos Jurija Daragana umjetničkim dostignućima Praške pjesničke škole i sveukupne ukrajinske književnosti je izuzetno važan. U teškim uslovima prisilne emigracije stvorio je jake poetske misli radi oživljavanja ukrajinske nacije. U svojoj poeziji stvorio je sliku idealnog Ukrajinca, koji sve snage daje radi pregnuća ka svojoj državi. Jurij Daragan umro je 17. marta 1926. od tuberkuloze u sanatorijumu u blizini Praga.Ukrajinski pjesnik, predstavnik “Praške škole” Jurij Daragan je prvi pjesnik koji je jasno istakao niz ideja karakterističnih za ,,Prag” i svojevrsni intelektualni pokret kojem je i sam pripadao.

Jurij Daragan je autor jedine poetske zbirke “Sagaidak”, koja je uspjela da vidi svijet  godinu dana prije njegove smrti. Prva knjiga mladog pjesnika koji je bio dio elite Ukrajinskih intelektaualaca u međuratnom periodu (upravo takva je bila tadašnja Čehoslovačka, predsjednik i vlada su se pobrinuli da mladi imigranti mogu dobiti obrazovanje na svom maternjem jeziku u nekoliko visokoškolskih ustanova). Jurij Daragan je pisac koji je volio Ukrajinu: ako bi opisali njegove kozake rekli bi sljedeće: To nijesu Kozaci, već samo njihove sjenke. To je tišina, desnica i dubina, jer ako je ovo Kozak zauvijek, čak ni njegova sjenka neće stenjati, on neće kriviti – on će tiho umrijeti, jer, kako kaže narodna mudrost: »Mali vrisak vrišti, a veliki je tih«. I samo plesti ispod korijenja vjerovanja u mogućnost povratka kući, a Ukrajini leži na kozačkim srcima grobalja i kamena i odmrzavanje, kao vosak, ojačani redovi . I ne kozaci, već njihov tragični logor Kalish se pogoršava, jer ,,nema boljeg puta!” Jurij Daragan umro je veoma mlad sa 32 godine. Da li je to simbolika njegovog života ili sudbine ne znamo. Isus Hrist je stradao sa 33 godine. Jurij Daragan, iako se pojavio samo sa jednom zbirkom, je jedan od najupečatljivih pisaca velike Ukrajine. Uzdasi, samoće, patnje, stradanja, foklor, simbolika, ljubav prema domovini odlikuju, nažalost, kratki život ovog pisca. Doživjeti svu ljepotu Ukrajine, možete na najbolji i najautentičnji način proživjeti kroz život njenih pjesnika.

 

PROZIRNOST

 

Iznova, ispod čipke procvjetalog jasmina,

Kroz bogat cvijet mirisnih grmova,

Veseo mladić mjesec srpom sija,

Veseo mladić mjesec došao na smjenu.

 

Jasminovi snovi idu u nebeski raj,

Voda čista kao kristal, zeleno te plavo,

Da li se toga sjećate neđe u aprilu?

Da li se i đurđice sjećate te bez njih?

 

Nek postanu roze grane, nek ožive –

Ili će većina pijanog jasmina,

Što se u nesvijesti sakrio u divljoj ruži,

Hladno rasuto poletjeti.

 

Prevod: Ksenija Viđušća i Božidar Proročić

 

TAMO ĐE GLEDAJU U PONOR STIJENE

 

Tamo đe gledaju u ponor stijene

Tamo đe je, kao pjesma, svijet šareni,

Iznad snova male kuće –

Poput vrpce, stoji somot plavi.

 

I samo zujanje okretne rječice,

Te divlje stihotvorje koje dolazi sa brda –

To sa minareta tužno zove,

Stari sivi mujezin.

 

Neđe sunce gori u tajnosti od svija,

Prozirni dan je vec izmučen…

Nestaju, poput u šupljini,

Nakiti moldavskih snova.

 

Prevod: Ksenija Viđušća i Božidar Proročić

 

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Intervju sa NJ. E. Nataliyom Fiyalkom

INTERVJU SA OTPRAVNICOM POSLOVA AMBASADE UKRAJINE U CRNOJ GORI NJENOM EKSELENCIJOM NATALIYOM FIYALKA  Razgovarao: Božidar Proročić   Prvi tragovi ljudske civilzacije u Ukrajini sežu još u daleku prošlost prije 300.0...
by Redakcija
0

 
 

Božidar Proročić: Razgovor sa Nebojšom Burzanovićem

Gospodine Burzanoviću, direktor ste Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović” koja čuva tradiciju knjige punih 138 godina jedan je od najljepših kulturnih reprezenata glavnog grada Podgorice koliko je važno da ovako značaj...
by Redakcija
0

 
 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 

 

Nataša Žurić gostovala na Cetinju

ODRŽANO AUTORSKO VEČE PJESNIKINJE IZ MOJKOVCA NATAŠE ŽURIĆ NA CETINJU Piše: Božidar Proročić Nataša (Rakočević) Žurić, rođena je u Mojkovcu 1967. godine. Član je KK „Grlica”, KK „Stihom govorim”. Piše p...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

RSCG: Ljudska prava i sloboda govora

Radio Slobodna Crna Gora: Prva radio emisija o ljudskim pravima i slobodi govora koji se realizuje u okviru projekta ”Young journalist for human rights and freedom – Mladi novinari za ljudska prava i slobode” koji je podr...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona